Šum na srcu

Da bismo razumjeli kako nastaje šum na srcu, potrebno je barem osnovno poznavanje anatomije srca i njegove funkcije u našem tijelu. Srce je pumpa s glavnom ulogom održavanja dobre cirkulacije te, na takav način, dobroga zdravlja i života.

Građa i način rada srca

Anatomski, srce ima četiri šupljine: dvije gornje ili pretklijetke (atriji), dvije donje ili klijetke (ventrikuli). Možemo također govoriti o lijevoj i desnoj strani srca – desna strana prima i potiskuje vensku krv preko plućne arterije u pluća, a lijeva strana prima i potiskuje arterijsku krv bogatu kisikom i hranjivim sastojcima preko aorte u sve dijelove tijela.

Srce ima četiri zaliska: dva su između pretklijetki i klijetki (desni s tri listića ili kuspisa – trikuspidni – trikuspidalni zalistak i lijevi s dva listića ili bikuspidni – mitralni zalistak) te dva zaliska na velikim krvnim žilama – plućnoj arteriji i aorti, a zovu se polumjesečasti ili semilunarni zalisci.

Krvne žile koje ulaze u srce nazivamo vene, a krvne žile koje izlaze iz srca nazivamo arterije.

Cirkulacija se odvija na način da iz gornjeg i donjeg dijela tijela venska krv siromašna kisikom putem gornje i donje šuplje vene ulazi u desnu pretklijetku, preko trikuspidnog zaliska u desnu klijetku, te u plućnu arteriju koja se grana na lijevu i desnu granu – za lijevo i desno plućno krilo. U plućima se krv obogaćuje kisikom te se preko četiri plućne arterije vraća u srce, preko lijeve pretklijetke i mitralnog zaliska ulazi u lijevu klijetku, te u aortu.

Što je šum na srcu?

Pri stiskanju (sistoli) ili opuštanju (dijastoli) srčanog mišića i prolaskom krvi kroz zaliske i turbulencijom krvi unutar srca stvaraju se zvučni fenomeni koje na prsnom košu možemo slušati stetoskopom.

Otvaranje i zatvaranje zalistaka proizvodi zvuk koji čujemo na svakom srcu i nazivamo ih srčani tonovi. Dodatni fenomeni koje možemo čuti stetoskopom jesu šumovi.

Stupnjevanje i vrste šumova na srcu

Svaki šum na srcu kod djece ne znači uvijek i bolest srca, pa se šumovi dijele na organske ili patološke – koji u podlozi imaju neku od srčanih bolesti (najčešće urođenu srčanu manu) – i neorganske šumove (fiziološke), tj. bezazlene šumove zdravog srca o kojima će ovdje biti riječi.

Da bismo slušajući stetoskopom (auskultacijom) sa sigurnošću mogli razlikovati fiziološki od patološkog šuma srca, potrebno je dobro poznavati klinička i akustička svojstva šuma.

Šum na srcu čest je nalaz u zdrave djece: više od 50 % novorođenčadi ima ga u prvim danima života, a kasnije se najčešće izgubi. Prema glasnoći šuma još su 1933. g. Fremman i Levin u svom radu objavili skalu od 1 – 6 stupnjeva kojom se i danas služimo u praksi, što predstavlja jedan od vrlo dragocjenih pomagala pri razlikovanju ne samo organskih i neorganskih šumova nego su nam ti podaci izuzetno važni i za procjenu težine stanja kada je riječ o organskim šumovima.

Skala šumova prema stupnjevima glasnoće:

• prvi stupanj: šum je tih i čuje se odmah nakon slušanja uz kratki prestanak disanja
• drugi stupanj: šum je također tih i čuje se odmah, ali bez prekidanja disanja
• treći stupanj: šum je nešto glasniji i nije ga moguće osjetiti kao strujanje (thrill) ako nježno naslonimo dlan na mjesto gdje se šum sluša
• četvrti stupanj: glasan šum gdje je lako osjetiti strujanje
• peti stupanj: vrlo glasan šum koji se čuje čim se stetoskop i rubno prisloni na prsni koš
• šesti stupanj: vrlo glasan šum koji se čuje kada je stetoskop udaljen i 1 cm od stijenke prsnog koša.

Nedužni šumovi tiši su, uglavnom ne glasniji od 1 – 2/6 stupnjeva, rijetko trećeg stupnja, kraće traju te mijenjaju glasnoću s promjenom položaja tijela. Iz tih razloga vrlo je važno dijete slušati pri različitim položajima tijela: stojećem, sjedećem, pri ležanju na leđima ili boku, jer šum može postati glasniji ili tiši s promjenom položaja tijela, a nekada i potpuno nestati.

Nedužni šumovi srca mogu se podijeliti na akcidentalne i funkcionalne, dakle riječ je o zdravom srcu bez anomalije ili neke druge bolesti. Međutim funkcionalni šum može nastati u nekim situacijama kada je srce više opterećeno, kao, na primjer, pri visokoj temperaturi ili pri pojačanom radu štitnjače – hipertireozi.

Šumovi se slušaju na određenim mjestima, te prema lokalizaciji gdje su najglasniji, tzv. punctum maximum, govori se o nekoliko entiteta, a evo nekoliko primjera:

Stilov šum – vibratorni, muzikalan, nalik na vibriranje glazbene viljuške najčešći je, najbolje se čuje uz donji lijevi rub prsne kosti, glasniji je u ležećem položaju i vrlo ga često evidentiramo u predškolske i školske djece.

Najglasniji šum često se čuje nad plućnom arterijom pri deformacijama prsnog koša ili kralježnice, među kojima je najčešći tzv. sindrom ravnih leđa, također je glasniji u ležećem položaju, a pretpostavlja se da nastaje zbog fiziološke turbulencije krvi na plućnim kuspisima.

Svi su nedužni šumovi srca sistolički, a svi su dijastolički šumovi patološki. Iznimka je sistoličko-dijastolički, kontinuirani šum venskog zujanja koji nastaje nad vratnim venama, a najbolje se čuje na prednjem gornjem dijelu prsnog koša ispod ključne kosti te nestaje na pritisak vratnih vena ili rotaciju glave.

Ako se kod djeteta otkrije šum na srcu

Kada kod djeteta evidentiramo šum na srcu, važno je pomno porazgovarati s roditeljima, tj. ispitati podatke (anamnezu) o tome ima li dijete poteškoća u smislu otežanog disanja, postaje li tamnije boje kože (plavi), zamara li se, postoji li učestala sklonost infekcijama dišnih putova, kako dijete napreduje, znoji li se pojačano itd.

Ako nadležni liječnik procijeni da su anamnestički podaci negativni, a šum zadovoljava kriterije nedužnog šuma, roditeljima svakako treba objasniti da takav šum ne znači i bolesno srce, a dijete ne treba ograničavati u svakodnevnim tjelesnim aktivnostima, što uključuje i aktivno bavljenje sportom.

Kada postoji bilo kakva dilema ili bojazan roditelja, dijete treba uputiti dječjem kardiologu koji će uz klinički pregled nadopuniti pretrage elektrokardiogramom (EKG) i ultrazvučnim pregledom srca (UZV).