PROLJEV I DEHIDRACIJA

Proljev se često javlja u dojenačko doba i doba malog djeteta, a karakteriziran je povećanim brojem stolica. Stolice mogu biti kašaste, nehomogene, isjeckane ili tekuće, vodene ili pjenušave. U stolici može biti više ili manje sluzi, ali mogu biti i potpuno homogene, tekuće, bez sluzi, boje okera. Stolice mogu sadržavati primjese krvi, dok je više krvi rijetkost. Infektivni proljev može, ali ne mora, biti praćen povišenom temperaturom. Uzročnik proljeva najčešće je virus: rotavirus i adenovirus odgovorni su za oko 50% slučajeva proljeva, osobito zimi i početkom proljeća. Međutim, ponekad proljev uzrokuju bakterije kao: Salmonella i druge vrste bakterija kao Escherichia coli, Yersinia, Campillobacter ili Sigella. Simptomi mogu trajati od 7 do 14 dana.

Rotavirus uzrokuje infekciju probavnog sustava koja se manifestira povraćanjem, proljevom i povišenom temperaturom. Svatko se može zaraziti ovim virusom, no posebno je opasan za dojenčad i djecu do druge godine života. Ovim se virusom zarazi gotovo svako dijete do dobi do 5 godina. Obzirom na povišenu tjelesnu temperaturu, povraćanje i proljev, u ranoj dobi često dolazi do dehidracije, što zahtijeva bolničko liječenje, tako da je rotavirusna infekcija najučestaliji uzrok hospitalizacije zbog proljeva u dojenačkoj dobi.

Kliničkom slikom dominiraju proljevaste stolice, kojih može biti i do 20 dnevno. Prva dva do tri dana, dijete povraća i ima povišenu temperaturu, koja može dosezati do 39-40 C. Povraćanje i vrućica ubrzo prestaju, no proljevaste stolice mogu trajati 2-3 tjedna.

Liječenje rotaviruse infekcije je, isto kao i liječenje proljeva, uzrokovanih drugim eneterovirusima. Najvažnije je osigurati dovoljan unos tekućine, tj. davati rehidracijsku otopinu, skidati povišenu temperaturu, dojenačad na majčinom mlijeku učestalo dojiti…

Rotavirus je izrazito zarazan i za infekciju su potrebne male količine virusa. Izličuje se stolicom, a zaraza se lako širi prljavim rukama (fekalno-oralni kontakt). Važno je napomenuti da rotavirus može u vanjskoj sredini, na površima, igračkama preživjeti i do dva tjedna. Drugi način zaraze je kapljična infekcija jer se virus nalazi u kapljicama sline zaražene osobe i tijekom govora se širi po zraku. Upravo zbog ovakvog načina širenja rota virus može izazvati prave epidemije obično na dječjim odjelima i u jaslicama.

Jedina učinkovita zaštita je cijepljenje. Cjepivo sadržava više sojeva živog rotavirusa, uzima se oralno u dvije doze od 6. tjedna do 6. mjeseca života i može se kombinirati s drugim pedijatrijskim cjepivima. Cijepljenje se mora provesti do 6. mjeseca života, nema podataka o učinkovitosti ako se cijepi kasnije. Nakon cijepljenja 7-10 dana virus se izlučuje u stolici, na što potrebno upozoriti roditelji, radi osobne zaštite.

Cjepivo je učinkovito, sigurno i pruža brzu zaštitu. Iako cjepivo nije obvezno po našem kalendaru cijepljenja, preporuka pedijatara je cijepiti svu djecu.

Dehidracija predstavlja smanjenje zaliha vode i elektrolita u organizmu, najčešće uslijed jakog proljeva, povraćanja. Prvi znaci dehidracije (BLAGE) javljaju se u obliku žeđi, umora, opće slabosti, suhoće jezika. Žeđ ne mora biti uvijek prisutna. UMJERENO dehidrirano dijete mokri malo, urin može biti taman, rumena suha koža, suhe oči i usta, upale oči, jezik bijelo oboložen, nedostatak elastičnosti kože, glavobolja. TEŽE dehidrirano dijete uz navedene simptome ima hladne ruke i stopala, ubrzani rad srca, uvučenu fontanelu, ne mokri, vrtoglavicu, poremećaj svijesti. Točnija procjena stupnja dehidracije moguća je u slučaju kad točno znamo težinu djeteta prije početka bolesti i ako je usporedimo s trenutnom težinom. Pad težine u gramima je izravno mjerilo za deficit tekućine u mililitrima. Smatra se da je deficit tekućine kod blage dehidracije u dojenčeta 50ml/kg tjelesne težine, do 100 ml/kg tjelesne težine kod umjerene i do 150 ml/kg tjelesne težine kod teške dehidracije. Na dehidraciju su osobito osjetljiva djeca, posebice male bebe.

Stoga je potrebno kod svakog pojačanog gubitka vode, nadoknaditi deficit pojačanim unosom vode i elektrolita. Preporučuje se nadoknada tekućine na usta uvijek kad je to moguće, a koriste se već pripremljene otopine koje sadrže minerale i glukozu, npr. Rehidromix, Humana elektrolit (prodaju se u obliku praška koji se otapa u vodi) ili ORS 200 – gdje su potrebni elementi već otopljeni u soku od mrkve i jabuke. Pri doziranju tekućine treba imati u vidu da dijete mora nadoknaditi postojeći deficit tekućine (npr. 50 ml/kg težine) i osigurati tekućinu za održavanje dnevnih fizioloških potreba (npr.100-150 ml/kg težine na dan). Nadoknadu otopinom ORS treba početi i prije pojave znakova dehidracije. Dijete koje povraća ili odbija tekućinu ili je gubitak prevelik, potrebno je nadoknaditi tekućinu infuzijama.

Terapija dehidracije ide obično u tri faze. U prvoj se nadoknađuje tekućina, obično nekom izotoničnom otopinom (NaCl, Glukosalina, Ringer ili 5% glukoza). Daje se obično 20ml/kg tjelesne težine u roku od 15-30 minuta, a zatim se nastavlja polako kap po kap kroz 1-2 sata. Kasniji plan infuzije ovisi o vrsti dehidracije, potrebi nadoknade elektrolita, rješavanja acidobaze ravnoteže. Odluku o daljem tijeku liječenja donosi liječnik temeljem stanja djeteta i laboratorijskih nalaza.