Slabokrvnost (anemija) u djece

Anemija ili slabokrvnost jest smanjenje sposobnosti krvi da prenosi kisik, a najčešće nastaje zbog smanjenja količine crvenih krvnih tjelešaca – eritrocita i hemoglobina u njima. Hemoglobin, koji čini 90 % suhe tvari eritrocita, gradi spoj bjelančevine i željeza koje veže kisik. U anemiji stoga dolazi i do nedostatka željeza u krvi.

Što je uzrok slabokrvnosti ili anemije?

Uzroci anemije mogu biti nedovoljna proizvodnja ili prekomjerna razgradnja eritrocita te gubitak krvi. U novorođenčeta i malog dojenčeta anemija je fiziološka pojava zbog pojačane razgradnje «viška» eritrocita s kojim se dijete rađa. Anemija je najčešća u drugom ili trećem mjesecu života jer eritrociti koji su nastali u fetalno doba žive svega 60 – 70 dana, volumen krvi brzo se povećava jer dijete brzo raste, a novi se eritrociti dovoljno brzo ne proizvode. U prijevremeno rođene djece – nedonoščadi – ukupni broj eritrocita i koncentracija hemoglobina brže se smanjuju nego u donošene novorođenčadi. U prvoj godini života utrošak je željeza za stvaranje hemoglobina najveći jer je i povećanje ukupnog volumena krvi najveće u to doba.

Slabokrvnost iznad prve godine života djeteta nastaje najčešće uslijed nedovoljnog unosa željeza hranom, njegove nedovoljne apsorpcije ili slabog iskorištavanja te prekomjernih nefizioloških gubitaka. Jedan od uzroka mogu biti akutne i kronične bolesti u djeteta. U akutnih bolesnih stanja koncentracija željeza dolazi u granice normale nakon ozdravljenja, ali u kroničnih bolesnika (kronične bubrežne, srčane, plućne i druge bolesti) ona ovisi o fazi bolesti.

Najčešće se anemija javlja u kasnu zimu ili rano proljeće nakon dugog perioda kada u prehrani nedostaju svježe voće i povrće bogato željezom.

Kako prepoznati anemiju kod djece?

Slabokrvna djeca relativno su dobro raspoložena, ali se brže umaraju, a može se javiti i otežano disanje. U veće djece mogu se uočiti i teži znaci poremećaja opskrbe kisikom, osobito što se tiče mozga i srca, jer su ta dva organa najosjetljivija na to (vrtoglavica, zujanje u ušima, titranje pred očima, glavobolja, lupanje srca ili neodređeni bolovi u prsištu oko srca). Simptomi koje roditelj najčešće prepoznaje kao moguće znakove slabokrvnosti u svoga dojenčeta i malog djeteta jesu jače ili slabije izraženo bljedilo kože i sluznica (osobitu pažnju treba obratiti na slab crvenkasti refleks uški pri prosvjetljavanju). Bljedilo kože nije pouzdan znak anemije jer boja kože ovisi o njenoj debljini, prokrvljenosti i pigmentaciji. Nezainteresiranost za igru, slabiji apetit (što još više smanjuje koncentraciju željeza u krvi) te pojačano znojenje također navode roditelja da zatraži pregled liječnika. Kod neke djece s jačom anemijom javlja se i šum na srcu, lomljivost noktiju i kose. Pomanjkanje apetita (anoreksija), koji se rijetko povezuje sa slabokrvnošću, može biti jedan od prvih znakova bolesti: dijete često odbija čvrstu hranu, naročito povrće (preferira sokove). U neke djece može se uočiti «perverzni» apetit, tzv. «pica», kada u usta trpaju stvari koje nisu za jelo (zemlja, pijesak, žbuka sa zida, papir i drugo). Iako se ta pojava može pripisati manjku željeza u organizmu, ona može biti i posljedica nedostatka kalcija.

Kod školske djece i adolescenata često dolazi do nevoljkosti do prave apatije, nezainteresiranosti za učenje, poremećaja pažnje, nemogućnosti koncentracije. U adolescenata prekomjerna dijeta također dovodi do anemije, pa češće djevojke nego mladići dolaze u fazu ekstremne mršavosti (anorexia nervosa).

Prevencija i liječenje anemije

Dojenče hranjeno isključivo mlijekom u prvim mjesecima života oskudijeva u željezu bez obzira na to hrani li se majčinim mlijekom, kravljim mlijekom ili adaptiranim mlijekom. Međutim, iz majčinog mlijeka željezo se bolje apsorbira (do 50 %) nego iz kravljeg (oko 10 %).

U slučajevima tzv. «fiziološke anemije» u donošene djece terapiju željezom započinjemo poslije trećeg mjeseca, a u nedonoščadi se preporuča terapija i prije trećeg mjeseca života.

Kod dojenčadi se preporučuje krvnu sliku napraviti između drugog i šestog mjeseca života i, ako je nivo hemoglobina odnosno željeza u krvi nizak, početi s terapijom (preparat željeza u kapima ili sirupu uz vitamin C koji pospješuje apsorpciju željeza iz crijeva). Trajanje je liječenja šest tjedana i više, ovisno o nalazu kontrolne krvne slike. Željezo se daje još par tjedana i nakon normaliziranja vrijednosti hemoglobina, odnosno koncentracije željeza s ciljem da se napune rezervoari željeza u organizmu.

Za sprječavanje nastajanja slabokrvnosti u nedonoščadi, nedostaščadi i dojenčadi koja su na prehrani kravljim mlijekom od početka drugog mjeseca života daje se preparat željeza i profilaktički (bez obzira na vrijednosti crvene krvne slike), sve dok se dijete ne počinje hraniti prehranom koja sadrži dovoljne količine željeza.

Od šestog mjeseca života slabokrvnost ćemo najbolje spriječiti uvođenjem u prehranu namirnica koje su bogate željezom. To su prije svega namirnice životinjskog porijekla (meso, iznutrice – jetrica) te biljnog porijekla (zeleno lisnato povrće – špinat, blitva, kelj, cikla te voće). Mnogi su liječnici u SAD-u, Japanu, skandinavskim zemljama i Velikoj Britaniji davali čvrstu, ali usitnjenu hranu (soju, mahune, krumpir, grašak, brašno, usitnjeno meso, ribe iz konzervi ili u prahu) dojenčadi već od prvog mjeseca života i rezultati su bili vrlo dobri: djeca su brže rasla, brži je bio porast koncentracije željeza u krvi, bila su otpornija na infekcije.

Kod veće djece možemo uočiti učestaliju sezonsku pojavu slabokrvnosti u rano proljeće. To rezultira iz činjenice da su djeca tijekom zimskih mjeseci izložena čestim infekcijama i da je unos željeza putem svježeg povrća i voća manji nego u ostalim mjesecima. Stoga se preporučuje profilaktičko uzimanje polivitaminskih preparata obogaćenim željezom tijekom cijele zime.

Za više informacija, preglede i savjete javite nam se na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr ili na telefon: +385 1 619 00 80.