Elektrokardigrafija (EKG) je među najstarijim dijagnostičkim metodama u kardiologiji, ali nove metode nisu potisnule veliko značenje EKG-a u kojem se električni potencijali nastali u srcu grafičkim zapisom prenose na papir. Da bi se EKG znalo interpretirati i razumijeti potrebno je dobro poznavati anatomiju srca i strukturu provodnog sustava te mehanizam nastanka i izbijanja električnih impulsa. Pomoću grafičkog zapisa mogu se ustanoviti brojne nepravilnosti u radu srčanog ritma, infarkt srca i lokalizacija, poremećaj u radu srčanog mišića ili pojedinih srčanih šupljina.
