Vrućica kod djece

Što je vrućica ili visoka tjelesna temperatura?

Vrućica je povišenje tjelesne temperature iznad gornje granice normale te je jedan od glavnih razloga posjetu liječniku u dječjoj dobi. Vrućica nije bolest sama po sebi, nego je prirodna (fiziološka) reakcija prilagodbe organizma tijekom infekcija, upalnih i drugih bolesti i stanja.

 

Što je uzrok vrućice kod djece?

Povišenu tjelesnu temperaturu najčešće uzrokuju infekcije, obično virusne ili bakterijske, ali može biti i očekivana reakcija na cijepljenje, pregrijavanje djeteta (pretjerano utopljavanje, boravak u pregrijanoj prostoriji) te prejako i predugo izlaganje suncu. Vrućica se može pojaviti i nakon intenzivnije tjelesne aktivnosti, a može biti i znak dehidracije.

Tjelesnu temperaturu potrebno je mjeriti kada primijetimo da je dijete razdražljivo, plačljivo, mirnije nego inače, kada nam se čini toplije na dodir te kada primijetimo bilo kakve neuobičajene promjene na djetetu ili u njegovu ponašanju, osobito kod dojenčadi i mlađe djece, a koja ne mogu pokazati i izreći svoje tegobe.

U pedijatriji se najčešće koriste dva lijeka za kontrolu vrućice, kao i za suzbijanje bolova, a to su paracetamol i ibuprofen.

 

Kako mjeriti tjelesnu temperaturu kod beba i veće djece?

Tjelesnu temperaturu možemo mjeriti u guzi (rektalna temperatura), ispod pazuha (aksilarna temperatura), u uhu ili vanjskom zvukovodu (timpanična temperatura), u ustima (oralna temperatura) ili na čelu.

Danas je standardna klinička praksa da se djeci najčešće mjeri tjelesna temperatura pod pazuhom odnosno na timpaničnoj membrani (uho), a mjerenje se provodi digitalnim toplomjerima (aksilarna i rektalna temperatura) ili infracrvenim termometrom u uhu (timpanična temperatura). Kod beba (do godinu dana) je preporuka mjeriti tjelesnu temperaturu digitalnim toplomjerom rektalno. Kod veće djece temperaturu mjerimo aksilarno tako da uži kraj toplomjera stavimo u središte pazuha, a potom se nadlaktica prisloni uz tijelo.

Ušni toplomjer (infracrveni termometar) ne preporučuje se u dojenčadi, pogotovo mlađe od šest mjeseci, a zbog nepreciznosti mjerenja, uvjetovanim uskim zvukovodom i nesigurnim očitavanjem temperature bubnjića. Navedeno je također nesigurno i kod starije djece ako postoji cerumen u ušima, pa u konačnici očitavanje tjelesne temperature može biti nepouzdano.

 

Koja je normalna temperatura kod djece?

Normalna je tjelesna temperatura mjerena rektalno oko 37,5 °C, a gornja je granica normale 37,8 °C. Također, normalna je tjelesna temperatura pod pazuhom do 37,2 °C, a gornja granica temperature mjerene u vanjskom zvukovodu ili uhu (timpanična temperatura) 37,8 °C. Važno je znati da je temperatura mjerena rektalno uvijek za pola stupnja viša od temperature mjerene aksilarno. Također, ako se dijete nalazi u pregrijanom prostoru, pretoplo je odjeveno ili je bilo izloženo fizičkoj aktivnosti (plakanje, skakanje, trčanje…), ono može u tom periodu imati povišenu tjelesnu temperaturu za oko pola stupnja.

 

Kako sniziti visoku tjelesnu temperaturu kod djece?

Povišenu tjelesnu temperaturu možemo sniziti fizikalnim i farmakološkim mjerama, tj. lijekovima za snižavanje tjelesne temperature ili antipireticima.

Fizikalne su metode snižavanja visoke tjelesne temperature: razodijevanje djeteta, kupanje ili tuširanje djeteta mlakom vodom te oblozi od mlake vode (stavljaju se na veću površinu kože, kao što su prsa, trbuh, leđa i noge).

Najučinkovitije i najispravnije snižavanje visoke tjelesne temperature ipak je lijekovima, a fizikalne mjere, ako se primjenjuju, mogu se provoditi u kombinaciji s antipireticima.

 

Kada djetetu dati lijek za temperaturu?

Ako se posumnja ili primijeti da dijete ima vrućicu, odmah ga je potrebno razodjenuti, izmjeriti tjelesnu temperaturu te, prema potrebi, dati mu lijek za snižavanje tjelesne temperature. Lijekovi koji se kod djece koriste za snižavanje temperature jesu paracetamol i ibuprofen. Oba su lijeka analgoantipiretici, tj. mogu se davati i za kontrolu vrućice i suzbijanje bolova. Navedenim lijekovima ne treba intervenirati i na već minimalno povišenje tjelesne temperature, tj. vrućica se ne treba suzbijati pod svaku cijenu. Vrućica može biti praćena boli, smanjenim apetitom, lošijim općim stanjem, kao i drugim tegobama. Stoga intenzitet pridruženih simptoma kod djeteta koje ima vrućicu trebao bi također biti vodič za primjenu analgoantipiretika.

 

Kako postupati s djetetom koje ima vrućicu?

Vrlo je važno djetetu s povišenom temperaturom omogućiti povećani unos tekućine (primarno voda), tj. održavati stanje dobre hidracije organizma uz poticanje unosa hrane. Dojenče koje je na prsima treba što češće dojiti.

Dijete koje u akutnoj infekcijskoj bolesti ima vrućicu, lošije se osjeća i/ili ga nešto boli (uho, glava…) slabije će uzimati tekućinu i hranu. Farmakoterapijskim pristupom, tj. davanjem analgoantipiretika, djetetu ćemo vratiti želju za hranom i pospješiti njegovu rehidraciju. Stoga, slijedom svega navedenog, možemo reći da je zapravo primarni cilj farmakoterapije vrućice poboljšanje općeg stanja djeteta i smanjenje ili čak uklanjanje simptoma (bol, nelagoda) koje uzrokuje akutna infekcija, a ne normalizacija tjelesne temperature. Naravno, ako se radi o bakterijskoj infekciji, važno je i pravodobno etiološko liječenje, tj. antibiotska terapija.

 

Antipiretici za djecu – primjena

Paracetamol i ibuprofen daju se peroralno (u usta) ili rektalno (u guzu). Prednost se daje peroralnoj primjeni lijekova, a rektalna primjena lijekova preporučuje se kod djece koja otežano gutaju, povraćaju ili su nesuradljiva, kao i kod manje dojenčadi. Kod djece koja nisu u stanju primiti antipiretik u usta ili rektalno, a to su najčešće djeca liječena u bolnici, primjenjujemo ga intravenski.

Također, prednost u primjeni antipiretika daje se monoterapiji, tj. snižavanje povišene temperature preporučuje se provoditi samo jednim od navedenih lijekova. Kombinacija paracetamola i ibuprofena, tj. njihova naizmjenična uporaba, ne zadovoljava primarni cilj zbrinjavanja vrućice, a to je postići poboljšanje općeg stanja djeteta i smanjiti nelagodu uslijed bolesti. Kombinacija se ipak preporučuje kod većih i tvrdokornijih temperatura, a to je najčešće kada se prethodno danim antipiretikom nije uspjela sniziti povišena tjelesna temperatura. Odluka o izmjeničnom davanju paracetamola i ibuprofena primarno se temelji na visini vrućice, dobi djeteta i željenom učinku.

 

Doziranje lijekova za temperaturu kod djece

Paracetamol se može primijeniti od najranije dobi, svakih četiri do šest sati na dan u iznosu 10 do 15 mg/kg, a dnevna doza paracetamola ne bi trebala prelaziti 90 mg/kg.

U inače zdravog djeteta s vrućicom uobičajena je pojedinačna doza ibuprofena 5 do 10 mg/kg, može se davati svakih šest do osam sati, a ukupna dnevna doza ne bi smjela prelaziti 40 mg/kg. Ibuprofen se može primijeniti u dojenčadi od trećeg mjeseca života ili iznad pet kilograma tjelesne mase. Njegova je prednost brži početak djelovanja, u razdoblju unutar sat vremena. Ima najveći učinak za tri do četiri sata, koji može trajati šest do osam sati, a smanjuje vrućicu za jedan do dva stupnja. Za djecu od trećeg mjeseca života do osme godine najprikladnije su tekuće formulacije (sirup, suspenzija i emulzija).

Primjena drugih lijekova u dječjoj dobi ne preporučuje se, a posebno acetilsalicilne kiseline (aspirin) zbog moguće toksičnosti u dojenčadi i djece.

 

Kada se javiti liječniku zbog temperature?

Novorođenčad i dojenčad mlađa od tri mjeseca s povišenom tjelesnom temperaturom zahtijevaju poseban oprez i pregled liječnika bez odgode. Dijete je potrebno razodjenuti, primijeniti lijek za snižavanje temperature (paracetamol u obliku čepića ili sirupa) i odmah odvesti dijete na pregled liječniku. Važno je ne utopljavati dijete za vrijeme transporta te, ako je moguće, podojiti dijete. U starije djece potreban je pregled liječnika ako je temperatura viša od 40 °C, a pogotovo praćena tresavicom i narušenim općim stanjem djeteta.

Općenito vrijedi da liječničku pomoć treba odmah potražiti ako je dijete malaksalo, pospano, neaktivno, slabo uzima ili odbija tekućinu i hranu, izgleda dehidrirano (suhe sluznice), uzastopno povraća i/ili ima izražene proljeve, jako kašlje, ubrzano i otežano diše, izrazito je blijede, sivkaste ili plavkaste kože, stenje, slabo mokri (suhe pelene), ima osip, jaku glavobolju, bolove u nogama, vratu i trbuhu ili je kod djeteta zamijećena bilo kakva neuobičajena promjena u njegovom ponašanju.

 

Što je potrebno uvijek imati kod kuće?

Prije negoli se dijete razboli, a već pri samom izlasku novorođenčeta iz rodilišta, u kućanstvu je potrebno imati termometar i lijek za snižavanje temperature. Važno je ponoviti kako se djeci do trećeg mjeseca života daje samo paracetamol, a kada navrše tri mjeseca može se primijeniti ibuprofen, kao i da doza antipiretika ovisi o tjelesnoj težini djeteta. Vrlo je važno znati ili naučiti mjeriti tjelesnu temperaturu djeteta od najranije dobi, a kako bi se ona mogla adekvatno izmjeriti u slučaju pojave simptoma akutne bolesti ili sumnje na vrućicu, te na vrijeme intervenirati antipireticima ako se radi o visokoj tjelesnoj temperaturi.

Za više savjeta i preglede možete nas kontaktirati telefonski na broj: +385 1 6190 080 ili putem maila upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije termina kliknite na link.

Autori:

Sandra Molnar, bacc. med. techn.

Sandra Klakočer, bacc. med. techn.