Koliko dugo traje mononukleoza?

Mononukleoza – virusna infekcija koja traži strpljenje i oprez

Mononukleoza, poznata i kao infektivna mononukleoza ili kolokvijalno „bolest poljupca“, virusna je infekcija uzrokovana Epstein–Barr virusom (EBV), koji pripada obitelji herpesvirusa. Iako je najčešće blagog tijeka, bolest može izazvati izražene simptome i dugotrajan umor, zbog čega često predstavlja izazov u svakodnevnom životu oboljelih, osobito tinejdžera i mladih odraslih.

Uzročnik i načini prijenosa

Epstein–Barr virus prenosi se prvenstveno putem sline, što objašnjava njezin popularni naziv. Infekcija se može dogoditi poljupcem, ali i dijeljenjem čaša, pribora za jelo, bočica ili čak kapljičnim putem pri kašljanju i kihanju.
Virus se može prenijeti i putem krvi ili transplantacijom organa, ali to je znatno rjeđe.

Gotovo 95 % odraslih ljudi do 40. godine već je bilo u kontaktu s EBV-om, no većina infekcija prolazi neprimijećeno, posebno u djetinjstvu. Simptomi se češće razviju u adolescentnoj i mlađoj odrasloj dobi, kada imunološki odgovor tijela na virus bude izraženiji.

Drugi virus koji također može izazvati slične simptome je također virus iz porodice herpesvirusa,a zove se CMV , odnosno citomegalovirus.

Simptomi mononukleoze

Simptomi se obično razvijaju četiri do šest tjedana nakon zaraze i mogu trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Klinička slika najčešće uključuje:

Povišenu temperaturu (obično 38–39°C)
Jaku upalu grla s crvenilom i bijelim naslagama sličnim angini
Otekle limfne čvorove, osobito na vratu
Umor i slabost koji mogu trajati tjednima, a ponekad i mjesecima
Povećanu slezenu (splenomegaliju), te uvećanu jetru ( hapatomegaliju)
Bolove u mišićima i zglobovima
Gubitak apetita i glavobolju

Kod djece su simptomi obično blaži ili gotovo neprimjetni, dok kod adolescenata i odraslih bolest često ima izražen i dugotrajan tijek. Međutim i tu ,naravno, postoje izuzeci.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima.
Liječnik obično posumnja na mononukleozu ako bolesnik ima upalu grla koja ne reagira na antibiotike te uvećane limfne čvorove i slezenu.

Za potvrdu dijagnoze koriste se:

Krvna slika, koja pokazuje povećan broj limfocita i prisutnost tzv. atipičnih limfocita

Serološki testovi kojima se detektiraju antitijela na Epstein–Barr virus (IgM i IgG). U ranim fazama bolesti testovi mogu biti negativni, pa ih ponekad treba ponoviti nakon nekoliko dana.

Povišeni su još obično i jetreni enzimi – AST, ALT , te enzim koji nije isključivo jetreni, ali se često mjeri zajedno s jetrenim testovima, a to je LDH.

Liječenje i preporučene mjere

Ne postoji specifičan antivirusni lijek protiv mononukleoze. Liječenje je simptomatsko, što znači da se terapija usmjerava na ublažavanje tegoba i potporu imunološkom sustavu.

Preporučuje se:

Dovoljno odmora i sna
Unošenje tekućine kako bi se spriječila dehidracija
Lagana prehrana bogata voćem, povrćem i juhama
Paracetamol ili ibuprofen za snižavanje temperature i ublažavanje bolova

Antibiotici se ne koriste, osim ako se ne razvije sekundarna bakterijska infekcija (npr. streptokokna infekcija ždrijela). Posebno treba izbjegavati ampicilin i amoksicilin, jer mogu izazvati osip kod oboljelih od mononukleoze.

Oporavak i moguće komplikacije

Većina oboljelih se oporavi unutar dva do četiri tjedna, no osjećaj iscrpljenosti može potrajati i nekoliko mjeseci. Tijekom tog razdoblja važno je postupno se vraćati svakodnevnim aktivnostima i ne forsirati fizički napor.

Zbog povećane slezene postoji rizik od njezina pucanja, što je rijetka, ali ozbiljna komplikacija. Zbog toga se savjetuje izbjegavanje sportova, dizanja tereta i fizičkog naprezanja najmanje četiri do šest tjedana nakon postavljanja dijagnoze.

Ostale moguće komplikacije uključuju:

Hepatitis (blagi oblik upale jetre)
Žuticu
Anemiju
U vrlo rijetkim slučajevima, neuropatije ili upale mozga (meningitis, encefalitis)

Srećom, većina bolesnika se u potpunosti oporavi bez trajnih posljedica.

Prevencija

Specifična prevencija, poput cjepiva, ne postoji. Najbolja zaštita je izbjegavanje dijeljenja predmeta koji dolaze u dodir sa slinom te pridržavanje osnovnih higijenskih mjera.
Iako se EBV nakon infekcije zadržava u tijelu doživotno, ponovna aktivacija virusa rijetko uzrokuje simptome kod zdravih osoba.

Kada potražiti liječničku pomoć?

Liječniku se treba obratiti ako:

Temperatura traje duže od tjedan dana
Pojavi se jaka bol u trbuhu
Dolazi do otežanog disanja ili gutanja
Umor ne prolazi ni nakon nekoliko tjedana

Pravodobna dijagnoza i odgovarajući odmor ključni su za sprječavanje komplikacija i brži oporavak.

Zaključak

Mononukleoza je u većini slučajeva blaga, ali iscrpljujuća bolest koja zahtijeva vrijeme, strpljenje i pažnju . Budući da ne postoji specifičan lijek, najbolja terapija je odmor, zdrava prehrana i izbjegavanje napora dok simptomi ne prođu.

Za više informacija i rezervaciju termina pregleda kontaktirajte nas na broj: +385 1 619 00 80 ili na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije kliknite na link.