Trodnevna vrućica

Egzantema subitum je česta akutna virusna osipna bolest u djece, obilježena visokom temperaturom koja traje tri do pet dana uz karakterističnu pojavu osipa po završetku febriliteta. Naziva se još i roseola infantum, trodnevna vrućica ili „šesta bolest“. Naziv „šesta bolest“ dobila je zbog toga što je šesta po redu u povijesnoj klasifikaciji uobičajenih zaraznih bolesti (Dukesova klasifikacija osipnih bolesti u djece s početka 20. stoljeća). Prema navedenoj klasifikaciji nalazi se iza ospica (prva bolest), šarlaha (druga bolest), rubeole (treća bolest) i infekcioznog eritema (peta bolest). Četvrta bolest s tog popisa, Filatov-Dukesova bolest, kao termin danas ne postoji (smatra se da je kod nje mogući uzročnik osipa streptokokni ili stafilokokni toksin).

Uzročnici trodnevne vrućice

Trodnevna vrućica uzrokovana je u većini slučajeva humanim herpes virusom 6 (HHV-6), a u 10 – 30 % oboljelih i njemu sličnim virusom, humanim herpes virusom 7 (HHV-7). Oba virusa inficiraju limfocite T u kojima izazivaju kroničnu latentnu infekciju. Reaktivacija infekcije često se događa u imunokompromitiranih bolesnika, npr. nakon transplantacije koštane srži. Postoje dvije varijante HHV-6, varijanta A i varijanta B. Varijanta A češće se nalazi u kroničnih bolesnika (primjerice, pacijenata s HIV-om ili imunodeficijencijom) i neurotropnija je, odnosno ima veću sklonost zahvaćanja moždanog tkiva od varijante B. HHV-6B češći je i uzrokuje većinu primoinfekcija, pogotovo u djece. Najveći se broj infekcija koji uzrokuje HHV-6 dogodi tijekom najranijeg djetinjstva, za razliku od HHV-7 primoinfekcije koja se javlja nešto kasnije. Tako je i roseola infantum ili trodnevna vrućica zarazna bolest koja najčešće pogađa djecu mlađu od tri godine.

Kada se javlja trodnevna vrućica kod djece?

Osobito obolijeva dojenčad između šest i devet mjeseci starosti kada padne zaštita majčinim protutijelima, a dijete još nije razvilo svoja protutijela. U dobi od šest do 24 mjeseca života 60 – 80 % djece zarazi se humanim herpes virusom 6, a gotovo sva djeca imaju razvijena protutijela na navedeni virus do četvrte godine života. U razvijenim zemljama udio odraslih osoba koje imaju protutijela na HHV-6 (stopa seroprevalencije) kreće se od 75 do 95 %.

Infekcija je raširena u cijelom svijetu, a bolest egzantema subitum javlja se sporadično, tijekom cijele godine, ali je njezina pojavnost ipak češća u proljeće i jesen.

Izvor infekcije zaražen je čovjek s kojim je ostvaren bliski kontakt. Infekcija se prenosi slinom, tj. kapljičnim putem, a ulazno je mjesto sluznica gornjih dišnih puteva. Najčešće se događa u dječjim kolektivima (jaslice i vrtići) te u obiteljima s većim brojem male djece.

Simptomi trodnevne vrućice

Inkubacija, tj. vrijeme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma bolesti, u prosjeku traje oko 10 dana (raspon pet do 15 dana).

Oko 90 % primoinfekcija humanim herpes virusom 6 koje nastaju u dječjoj dobi (najčešće druga polovica prve godine života) obilježene su ili popraćene kliničkim simptomima. Može se očitovati samo vrućicom ili vrućicom koju prate sekrecija iz nosa, kašalj, proljev ili pak pojava osipa po nestanku febriliteta, tzv. egzantema subitum. Osipna se bolest razvije u 25 do 75 % primoinficiranih.

Bolest počinje naglim porastom temperature koja doseže vrlo visoke vrijednosti oko 40 stupnjeva, a katkad i hiperpirektične vrijednosti (vrućica viša od 40,5 °C mjerena u guzi ili viša od 40 °C mjerena ispod pazuha). Vrućica može trajati tri do pet dana, a obično je dijete u tom periodu bez drugih simptoma bolesti. Najčešće je dijete dobroga općeg stanja unatoč visokoj temperaturi.

Kod djece se u kliničkom statusu ponekad može naći zacrvenjeno ždrijelo i tonzile, konjunktivitis, sekrecija iz nosa ili začepljen nos, kašalj, također i povećani, sitni te bezbolni limfni čvorovi vrata i iza uha (cervikalni i nuhalni limfadenitis). U jako visokim temperaturama (hiperpireksija) dijete može biti razdražljivo ili klonulo, a također se mogu javiti povraćanje i proljev. Može se uočiti i hiperemija bubnjića koja oponaša nalaz kao kod akutne upale srednjeg uha.

Oko 15 % bolesnika s egzantemom subitum tijekom bolesti imat će febrilne konvulzije, što je najčešća komplikacija bolesti. Kod beba, tj. u dojenačkoj dobi može se uočiti izbočena velika fontanela (oko 30 % bolesnika), a što može lažno pobuditi sumnju na upalnu bolest središnjega živčanog sustava. Nakon potpunog pada temperature ili do 12 sati od njezine normalizacije karakteristično se javlja osip. Osip je makulozan i makulopapulozan (mrlje svijetlocrvene ili ružičaste boje u razini ili malo iznad razine kože), a pojavljuje se prvo na stražnjoj strani vrata i leđima, uz širenje na prednju stranu trupa, lice i udove, dok su dlanovi i tabani pošteđeni. Osip može konfluirati, a pojedinačne kožne promjene (eflorescencije) promjera su 2 do 5 mm. Osip ne svrbi i može trajati od nekoliko sati do tri dana. Kožne promjene najčešće nestaju jednako brzo kako su i nastale.

Rijetko se primoinfekcija dogodi kod odraslih osoba, a klinički se tada može prezentirati kao sindrom infektivne mononukleoze (povišena tjelesna temperatura, znojenje, grlobolja, umor i povećani limfni čvorovi).

Vrlo rijetke komplikacije primoinfekcije humanim herpes virusom 6 koje se mogu razviti jesu meningitis (upala moždanih ovojnica) i encefalitis (upala parenhima mozga), a nakon kojih u određenog broja bolesnika mogu zaostati i trajne neurološke posljedice. Vrlo rijetko može se razviti i fulminantni hepatitis, trombocitopenična purpura te miokarditis.

Dijagnoza trodnevne vrućice

Dijagnoza trodnevne vrućice najčešće se postavlja na temelju anamneze (podatak o pojavi osipa po definitivnom padu visoke temperature), kliničke slike i rutinskih laboratorijskih nalaza (CRP, kompletna krvna slika). Iz laboratorijskih nalaza u početku bolesti (faza febriliteta) može se izdvojiti leukocitoza (povišen broj leukocita) i normalan ili blaže povišen CRP, a s pojavom osipa uočava se blaža leukopenija (nešto niži broj leukocita u krvnoj slici u odnosu na referentne vrijednosti za dob djeteta) i relativna limfocitoza (povećan broj limfocita u diferencijalnoj krvnoj slici). Ponekad se u laboratorijskim nalazima nađe prolazno povišenje jetrenih enzima i trombocitopenija (niže vrijednosti trombocita u krvnoj slici). Vrlo rijetko dijagnoza se postavlja etiološki, tj. dokazivanjem uzročnika serologijom ili molekularnim metodama, kao PCR (u imunokompromitiranih bolesnika i bolesnika s komplikacijama bolesti).

Od kojih bolesti treba razlikovati trodnevnu vrućicu?

Od egzanteme subitum treba razlikovati tri zarazne osipne bolesti: ospice, rubeolu i šarlah.

Ospice su virusna bolest karakterizirana vrućicom, simptomima infekcije gornjih dišnih puteva (hunjavica, kašalj, grlobolja), konjunktivitisom i osipom koji se javlja četvrtog ili petog dana bolesti, kada vrućica dosegne svoj vrhunac. Specifično za ospice jest da se drugog ili trećeg dana bolesti na bukalnoj sluznici (usna šupljina, nasuprot gornjih kutnjaka) mogu uočiti sitne, točkaste bjelkaste ili sive naslage okružene svijetlo ružičastim arealom (Koplikove pjege), a koje nestaju za jedan do dva dana, tj. kada izbije osip. Makulopapulozni osip pojavljuje se na čelu, iza uški i licu te se širi po vratu, trupu prema udovima, zahvaćajući dlanove i tabane.

Rubeola je akutna virusna bolest karakterizirana povišenom tjelesnom temperaturom (najčešće traje jedan dan, tj. prisutna je prvog dana osipa), limfadenopatijom i makulopapuloznim osipom (manje intenzivan nego u ospica i ne konfluira) koji se najprije pojavljuje na licu, iza uha, na vratu te se potom širi na trup i udove, a zahvaća dlanove i tabane.

Šarlah je akutna bakterijska bolest uzrokovana piogenim streptokokom. Bolest počinje naglo vrućicom, malaksalošću, grloboljom, glavoboljom, bolovima u trbuhu, mučninom i povraćanjem. Sitnotočkasti, hrapavi osip najčešće se pojavljuje drugog dana bolesti, istovremeno s vrućicom, i to na vratu, trupu uz širenja na udove, dok lice, dlanovi i tabani nisu zahvaćeni. Najizraženiji je pod pazuhom, na prsima, donjem dijelu trbuha te unutarnjim stranama bedara.

Egzantema subitum može se zamijeniti s enterovirusnim osipnim bolestima, osobito u ljeto i jesen.

Također je treba razlikovati od osipa uslijed alergijske reakcije na antibiotike.

Liječenje trodnevne vrućice i prognoza

Egzantema subitum najčešće je blaga bolest koja prolazi spontano te nije potrebna nikakva specifična terapija. Liječenje je simptomatsko. Potrebno je pratiti opće stanje djeteta, povećati unos tekućine tijekom bolesti i mjeriti tjelesnu temperaturu. Također je u slučaju visoke tjelesne temperature (≥ 38,5 °C u guzi ili ≥ 38 °C ispod pazuha) potrebno davati lijek za snižavanje temperature, paracetamol ili ibuprofen, u obliku rektalnih čepića ili sirupa.

U imunokompromitiranih bolesnika s težim kliničkim slikama bolesti može se pokušati liječenje antivirusnim lijekovima.

Ne postoji specifična imunoprofilaksa protiv infekcije humanim herpes virusom 6, kao ni posebne mjere sprječavanja i zaštite od posljedične bolesti, trodnevne vrućice (zvane još egzantema subitum, roseola infantum ili „šesta bolest“), koja je najčešće blaga i samoizlječiva bolest prosječnog trajanja od šest dana i koja završava potpunim oporavkom.

Za rezervaciju termina kontaktirajte nas telefonski, na broj: +385 1 619 00 80 ili putem maila: upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije kliknite na link.

 

Autor: Draženka Kranjčec, dr. med., specijalist pedijatar

 

IZVORI:

• Mardešić D. i sur. Pedijatrija. Zagreb: Školska knjiga; 2016.
• Begovac J. i sur. Klinička infektologija. Zagreb: Medicinska naklada; 2019.
• Kliegman R, Stanton B, St. Geme J, Schor N, Behrman R (eds.). Nelson Textbook of Pediatrics, 19th Edition. Philadelphia: Elsevier; 2011.
• Schlossberg D. Clinical Infectious Disease. Cambridge: Cambridge University Press; 2015.