

Važnost vrpoljenja u prvim mjesecima života
Jeste li se ikada zapitali zašto se dojenčad u prvim mjesecima života vrpolji?
Kad se rodimo ne znamo hvatati predmete, sjediti ili hodati nego naš mozak to mora naučiti. Još za vrijeme trudnoće dijete se spontano pokreće u plodnoj vodi u maternici. Slično se nastavlja i nakon poroda samo puno slobodnije. Te pokrete zovemo spontanim pokretima jer nemaju određenu vanjski vidljivu ili cilju usmjerenu svrhu. Uključuju sve dijelove tijela, u prvom redu ruke i noge, ali i trup, zdjelicu i glavu. Ako malo bolje pogledamo primijetit ćemo da izgled spontanih pokreta nije isti u prvih nekoliko tjedana u usporedbi s onima u dojenčeta dobi dva do tri mjeseca.
Razlikuje se čak i u prerano rođene novorođenčadi dok ne dođu do svoje pune terminske dobi kad su trebali biti rođeni. U početku su dosta snažni, kao protiv nekog otpora i uključuju puno pokreta trupom i zdjelicom te izgledaju kao da se dijete proteže pa se tako i nazivaju pokretima uvijanja. Postupno prema dobi 2 mjeseca pokreti postaju elegantniji, kontinuirani, ritmični poput plesa i poprimaju izgled vrpoljenja. Od dobi četiri mjeseca vrpoljenje postupno nestaje i sve više dolazi do izražaja voljno i interesom vođeno kretanje djeteta kao npr. hvatanje predmeta.
U tih nekoliko mjeseci, od zadnjeg trimestra trudnoće te prva tri do četiri mjeseca nakon poroda, događa se nešto nevjerojatno u mozgu što se više nikada tijekom života ne može ponoviti.
Zahvaljujući genima stvori se 80-100 milijardi živčanih stanica koje su svojim položajem u mozgu samo predodređene za određenu funkciju, ali ne znaju kako ju izvršiti. Ne postoji gen za hvatanje predmeta ili hodanje. Kako će mozak napraviti neki pokret našim tijelom to mora naučiti sam. Iako na prvi pogled vrpoljenje djeteta izgleda nesvrsishodno i samo simpatično za promatrače u okolini, mozak za to vrijeme vrlo intenzivno uči kakvim je pokretom rezultiralo nasumično izbijanje električnih signala koje je sam poslao iz dijela mozga odgovornog za kretanje. I sve što u tom razdoblju nauči postaje temelj za sve složenije pokrete tijela s rastom i razvojem. Doslovno se može reći da se svaki mozak u tih nekoliko mjeseci povezuje sa svojim tijelom i usvaja astronomsko veliki repertoar pokreta koji može napraviti. To radi odabiranjem i povezivanjem živčanih stanica u grupe koje će u budućnosti biti odgovorne za svaki detalj našeg kretanja.
Ne postoje dva djeteta s istim vrpoljenjem, pa tako ne postoje niti dva jednako povezana mozga. Čak niti identični blizanci koji imaju iste gene se ne vrpolje identično. Jednako kao što imaju različit otisak prsta ili izgled šarenice. To je zato što samo geni nisu dovoljni. Oni pružaju osnovu, ali ono fino ugađanje se događa pod utjecajem okoline. Jednako je s učenjem pokreta.
Koji je prognostički značaj kvalitete vrpoljenja doječeta?
Kada bi svake sekunde uslikali dojenče dok se vrpolji i tako tjednima, ne bi bilo moguće naći dvije potpuno iste slike ako je mozak zdrav. U moru kombinacija pokreta tijela koje naš mozak tijekom vrpoljenja može napraviti, nikada ne ponavlja identičan pokret. Dapače, što je vrpoljenje raznovrsnije mozak je zdraviji. Znanstvenici su već prije 30tak godina otkrili da se kvaliteta našeg vrpoljenja može analizirati i počeli svoje podatke uspoređivati s razvojima motoričkih odstupanja (npr. nespretnosti, cerebralne paralize) kasnije u životu. Što je vrpoljenje raznolikije i složenije to bolje, a ako je stereotipno i manje varijabilno znači da možemo očekivati odstupanja u motornom razvoju.
Danas je poznato kako je analiza kvalitete spontanih pokreta za stručnjake koji se bave neurorazvojem najpouzdanija metoda procjene neuromotornog ishoda ukoliko je u rano razvojno doba došlo do oštećenja mozga ili postoji rizik za takvo oštećenje (neurorizično dijete). Tako jednostavna i neinvazivna metoda je čak pouzdanija od npr. magnetske rezonance. Samo trebamo znati gledati i sami će nam pokazati svojim vrpoljenjem. Nevjerojatno, zar ne?
Inovativna aplikacija koja putem AI-a procjenjuje vrpoljenje dojenčadi
SENDD (System for Early Neurological Deviation Detection), inovativni je digitalni sustava namijenjen ranom otkrivanju neurorazvojnih odstupanja kod dojenčadi. Razvijen kroz suradnju naše Poliklinike Sabol i informatičke firme TIS-Objektni informacijski sustavi, SENDD koristi napredne računalne algoritme i umjetnu inteligenciju (AI) kako bi pružio najpouzdaniju procjenu motornog razvoja kod najmlađih.
Pozivamo sve roditelje da posjete našu web stranicu i saznaju više o SENDD aplikaciji. Aplikaciju možete preuzeti na svoj pametni telefon putem Google Play-a ili iOS-a. Ova inovacija u dijagnostici može značajno doprinijeti boljem razumijevanju i praćenju razvoja vašeg djeteta, pružajući vam potrebnu sigurnost i mir.
Za više informacija, javite nam se na broj telefona: +385 1 619 00 80 ili nam pišite na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr.
Autor: dr.sc. Goran Krakar, dr.med. neuropedijatar



