Oštećenje sluha kod djece

Oštećenje sluha kod djece podrazumijeva djelomičan ili potpuni gubitak sposobnosti percipiranja zvukova u jednom ili oba uha. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, dijete ima oštećenje sluha ako ne čuje zvukove slabije od 20 decibela na oba uha, što može narušiti sposobnost razumijevanja govora i učenja jezika.

Sluh je osjet bez kojeg ne možemo ni zamisliti svakodnevno funkcioniranje stoga ako primijetite da Vaše dijete ni na koji način ne reagira na vaše pozive ili glasove u okolini vrijeme je da se obratite pedijatru za pomoć.

Znak oštećenja sluha također je zaostajanje u razvoju govora za ostalim vršnjacima. Budući da gubitak sluha može omesti razvoj govora, problem oslabljenog sluha ne bi trebalo umanjivati, a pregled nikako ne bi trebalo odgađati.

Općenito oštećenja sluha se mogu izdvojiti prema vremenu nastanka, mjestu oštećenja ili stupnju oštećenja.

 

Vrste i uzroci oštećenja sluha kod djece

1. Prema vremenu nastanka

• Kongenitalno (prirođeno) oštećenje sluha – prisutno je od rođenja. Najčešći uzrok je genetski, a mogući su i intrauterini čimbenici, poput infekcija (najčešće citomegalovirus). U nekim slučajevima uzrok ostaje nepoznat.
• Perinatalno oštećenje sluha – nastaje u razdoblju oko poroda, najčešće zbog komplikacija pri porodu, značajne hiperbilirubinemije ili perinatalnih infekcija.
• Postnatalno oštećenje sluha – razvija se nakon rođenja. Uzroci uključuju česte upale uha, meningitis, traumu glave, izloženost jakim zvukovima ili primjenu ototoksičnih lijekova.

2. Prema mjestu oštećenja

• Konduktivno (provodno) oštećenje – problem u prijenosu zvuka kroz vanjsko ili srednje uho. Najčešće ga uzrokuju cerumen (ušna mast), upale srednjeg uha (otitis media), oštećenje bubnjića. Djeca s ovakvim oštećenjem mogu imati dojam da imaju neku prepreku poput vatice u uhu.
• Senzoneuralno (perceptivno) oštećenje – oštećenje unutarnjeg uha (pužnice) ili slušnog živca. Uzroci uključuju nasljedne faktore, infekcije u trudnoći (npr. rubeola, citomegalovirus), komplikacije na porodu ili izlaganje ototoksičnim lijekovima. Za razliku od provodnog oštećenja, ovdje se radi o trajnom gubitku sluha, a učinci na razvoj djeteta mogu biti ozbiljni, pogotovo ako se ne prepozna rano. Srećom ovaj tip oštećenja sluha je rjeđi od provodnog.

Senzorineuralno oštećenje može varirati od blagog do teškog, a često zahtijeva korištenje slušnih pomagala, uz podršku logopeda.

• Mješovito oštećenje – kombinacija konduktivnog i senzoneuralnog oštećenja, gdje su istovremeno prisutne smetnje u prijenosu i obradi zvuka. Primjerice, dijete može imati trajno i nepovratno oštećenje funkcije unutarnjeg uha, ali istovremeno i kroničnu upalu srednjeg uha koja dodatno pogoršava situaciju.

Liječenje ovakvog oblika oštećenja zahtijeva istovremeni pristup i liječenje provodnog oštećenja postavljanjem ventilacijskih cjevčica, ali i rehabilitaciju senzorineuralnog oštećenja slušnim aparatom.

• Centralno oštećenje sluha

Centralno oštećenje sluha odnosi se na poremećaje u mozgu i centrima za sluh koji obrađuju zvuk, iako su svi dijelovi uha zdravi. Dijete čuje zvuk, ali ga ne razumije ispravno, jer mozak ne uspijeva pravilno interpretirati pristigle slušne informacije koje putuju slušnim živcem.

Ova vrsta oštećenja najčešće se uočava kod djece s neurološkim poteškoćama, perinatalnim oštećenjima mozga ili poremećajima razvoja. Dijagnoza zahtijeva opsežnu obradu, a liječenje uključuje suradnju liječnika brojnih specijalizacija poput otorinolaringologa, audiologa, logopeda, neuropedijatra i edukacijskog rehabilitatora.

3. Prema stupnju oštećenja

• Blago oštećenje sluha: 26–40 dB
• Umjereno oštećenje sluha: 41–70 dB
• Teško oštećenje sluha: 71–90 dB
• Vrlo teško oštećenje / gluhoća: iznad 90 dB

 

Zašto je važno rano prepoznavanje oštećenja sluha?

Sluh je ključan za razvoj govora, jezika i komunikacije, osobito u najranijoj dobi. Zato se u Hrvatskoj i mnogim drugim zemljama provodi novorođenački probir sluha kako bi se oštećenje otkrilo što ranije i omogućila pravovremena rehabilitacija (slušna pomagala, kohlearni implantat, logopedska terapija).

Prije otpusta iz rodilišta svoj novorođenoj djeci u Republici Hrvatskoj obvezno se provjerava sluh ispitivanjem tranzitorne evocirane otoakustičke emisije (TEOAE).

Tu se ispituje funkcionalnost vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Ispitivanje se zasniva na činjenici da zdrava pužnica na podražaj zvukom odgovara ehom koji se može zabilježiti osjetljivim mikrofonom. Ukoliko postoji neka smetnja u zvukovodu, srednjem uhu ili pužnici, odgovora nema i onda se smatra da je probir pozitivan na oštećenje sluha.

U slučaju da odgovora nema na jednom ili na oba uha, potrebna je ponovna provjera sluha. Najčešći uzrok odsutnog odgovora je mehanička prepreka u zvukovodu ili srednjem uhu (npr. plodna voda). Neka rodilišta u RH u slučaju odsutne TEOAE ili u slučaju liječenja novorođenčeta u jedinici intenzivne njege rade i provjeru sluha automatiziranom metodom registracije odgovora moždanog debla (A-ABR), metodom manje osjetljivom na stanje vanjskog uha a koja daje informaciju o stanju nešto većeg dijela slušnog puta.

U svakom slučaju, kod novorođenčadi kod koje je probir na oštećenje sluha bio pozitivan, potrebna je ponovna provjera oko mjesec dana nakon otpusta iz rodilišta.

Ukoliko kod djeteta i dalje probir nije uredan, potrebna je dijagnostička audiološka obrada koja daje objektivne i pouzdane rezultate o tome da li oštećenje sluha stvarno postoji, kojeg je stupnja i koje lokalizacije.

 

Kako prepoznati naknadno oštećenje sluha kod djece?

Oštećenje sluha najteže je prepoznati u mlađoj dobi, dok je dijete malo i komunicira na razne načine kroz pokrete tijela i grimase lica. Ipak, postoje znakovi na koje bi roditelji trebali obratiti pažnju i koji najčešće potaknu sumnju da dijete ima slabiji sluh.

Ovo su ključni simptomi i znakovi oštećenja sluha kod djece:

• dijete se ne odaziva na ime, osobito ako je to u dobi većoj od 6 mjeseci
• ne reagira na glasne zvukove ili se ne trzne na iznenadne šumove
• kašnjenje u razvoju govora ili nejasan govor
• često pojačava glasnoću televizora i mobitela
• dijete traži ponavljanje uputa koje dobiju
• dijete ne obraća pozornost kada mu se nešto kaže, osobito kad ne vidi lice sugovornika
• govori vrlo glasno ili vrlo tiho

Ako primijetite neki od ovih znakova, važno je što ranije potražiti savjet pedijatra ili specijalista otorinolaringologa, jer su rana dijagnostika i terapija oštećenja sluha ključne su za pravilan razvoj govora.

Iako dijete može imati uredan sluh pri otpustu iz rodilišta, važno je i dalje pratiti njegov razvoj govora i slušanja. Najčešća su privremena oštećenja sluha povezana s bolestima srednjeg uha. Više informacija možete pronaći ovdje.

U nekim slučajevima javljaju se i trajnija oštećenja – primjerice u pužnici ili slušnom živcu – koja nisu otkrivena pri rođenju, osobito u djece smještene na odjele intenzivne skrbi zbog različitih komplikacija.

Uključivanje roditelja ključno je za pravovremeno otkrivanje ovih oštećenja, stoga smo napravili i video uradak kojim vas želimo poučiti kako u svom domu provjeriti sluh vašeg djeteta i pomognete nam da što ranije interveniramo.
Pogledajte edukativni video za provjeru sluha kod kuće.

Naša je preporuka da se u svakog djeteta koje uredno ne razvija govor provjeri sluh. Reakcije malog djeteta mogu zavarati roditelje. Tako se reakcije na vidni podražaj često tumače kao reakcija na zvuk, a one to nisu.

 

Dijagnostika i testiranje sluha kod djece

Provjera sluha kod djece obuhvaća testiranje funkcionalnosti vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha.

Dijagnostika oštećenja sluha kod djece temelji se na anamnezi, kliničkom pregledu otorinolaringologa i nizu pretraga koje omogućuju rano otkrivanje problema sa sluhom i planiranje daljnje terapije.

• TEOAE (otoakustičke emisije) – koristi se za detekciju odgovora unutarnjeg uha na zvučni podražaj. Ovaj test brzo i bezbolno ispituje funkciju unutarnjeg uha, odnosno pužnice, te se provodi u prvim mjesecima života.  Ako odgovora nema, najčešći uzrok je mehanička prepreka (npr. plodna voda), no potrebna je dodatna provjera. U slučaju pozitivnog probira, preporučuje se ponovna provjera sluha mjesec dana nakon otpusta iz rodilišta.
• A-ABR (automatizirani evocirani slušni potencijali moždanog debla) –  ispitivanje slušnih evociranih potencijala moždanog debla daje nam informaciju o stanju pužnice, slušnog živca i strukturama moždanog debla, metoda manje osjetljiva na stanje vanjskog uha i daje širu sliku slušnog puta. Preporuča se ako dijete nije prošlo test sluha po rođenju, ako je bilo na neonatalnoj intenzivnoj skrbi, imalo ozbiljne infekcije ili neke rizične čimbenike (npr. genetska predispozicija, lijekovi koji mogu oštetiti sluh) i ako dijete ne reagira na glasove i zvukove, ne razvija govor očekivanim tempom.
• Timpanometrija – objektivna pretraga koja ocjenjuje stanje bubnjića, slušnih koščica i Eustahijeve tube, čime se otkriva eventualna upala, prisutnost tekućine ili drugih poremećaja u srednjem uhu. Timpanometrija je pretraga dostupna u našoj Poliklinici. Takvi poremećaji obično dovode do provodnog oštećenja sluha.
• Audiometrija – subjektivna metoda prikladna za djecu stariju od 5 godina, ovisna o njihovoj suradljivosti i iskustvu ispitivača.

• ASSR (Auditory Stady State Response) daje nam dodatnu informaciju o pretpostavljenom pragu sluha u frekventnom području između 0,5 i 4 kHz .

Pretrage se mogu raditi od rođenja nadalje s obzirom da su sve ispitivane strukture razvijene već od rođenja.

Kako bi se ispitivanje uspješno provelo, dijete mora biti u snu tijekom cijelog postupka (za to ćete dobiti posebne upute prije naručivanja). Rezultat ispitivanja dobije se odmah, a očitanje radi subspecijalist audiologije.

 

Metode liječenja i rehabilitacije

Liječenje i rehabilitacija djece s oštećenjem sluha ovise o vrsti, uzroku i stupnju oštećenja sluha, ali i o dobi djeteta.

Ako je oštećenje sluha posljedica stanja, kao što su kronične upale srednjeg uha ili nakupljanje tekućine iza bubnjića što nazivamo sekretorni otitis media, liječenjem u velikom broju slučajeva sluh se može poboljšati ili potpuno vratiti.

U određenim slučajevima potrebno je kirurško liječenje, primjerice postavljanje ventilacijskih cjevčica u bubnjić kako bi se omogućila drenaža nakupljene tekućine i tako poboljšala funkcija uha, Eustahijeve tube i sluh. Kod nekih urođenih ili stečenih anomalija u građi srednjeg uha moguće su i složenije operacije, poput rekonstrukcije slušnih koščica.

Za djecu s trajnim oštećenjem sluha, neovisno o uzroku, najčešće se postavljaju slušna pomagala. Slušni aparati pomažu djeci s blažim i umjerenim oštećenjem tako što pojačavaju zvuk koji stigne u uho.

Kod djece s teškim oblikom oštećenja sluha, kod kojih slušni aparati ne pružaju dovoljnu korist, može se ugraditi kohlearni implantat. To je uređaj koji se kirurški ugrađuje i izravno pospješuje sluh tako što direktno stimulira slušni živac.

Neizostavan dio liječenja je logopedska terapija, koja je usmjerena na poticanje razvoja govora, jezika i komunikacijskih vještina. Terapija se prilagođava dobi djeteta i stupnju oštećenja sluha.

Važan segment terapije uključuje edukaciju i podršku roditeljima. Roditelji se educiraju o pravilnoj upotrebi slušnih pomagala te kako da potaknu govor i slušanje u svakodnevnom životu djeteta. U određenim slučajevima djeca mogu dobiti podršku asistenta u nastavi kako bi mogli pohađati redovan školski program.

 

Važnost rane intervencije i podrške

Rana intervencija moguća je jedino ako se sumnja na oštećenje sluha postavi pravodobno i provede potpuna audiološka dijagnostika. Vrsta intervencije ovisi o stupnju i mjestu oštećenja, no roditelji imaju ključnu ulogu – osobito u najranijoj dobi.

Ranim otkrivanjem oštećenja i uključivanjem odgovarajuće rehabilitacije, dijete može razviti govorne vještine slično svojim vršnjacima urednog sluha.

Rano uključivanje u komunikaciju omogućuje razvoj samopouzdanja, emocionalnu stabilnost i uspješniju integraciju u vrtić i školu.

 

Savjeti roditeljima za svakodnevni život s djetetom koje ima oštećenje sluha

Odgoj djeteta s oslabljenim sluhom može biti izazov, ali uz dobar pristup i manje svakodnevne prilagodbe, roditelji mogu značajno olakšati komunikaciju, učenje i razvoj svog djeteta.

Vrlo bitno je stvoriti okruženje koje potiče djetetovu uključenost, samopouzdanje i razvoj jezičnih vještina kako ne bi došlo do povlačenja zbog neostvarene komunikacije.

1. Redovito koristite i provjeravajte slušna pomagala
   Provjerite svakodnevno je li uređaj ispravan, čist i pravilno postavljen.
2. Govori jasno, lice neka bude vidljivo
   Komunicirajte sporo i prirodno, bez vikanja. Osigurajte da dijete vidi vaše lice.
3. Potaknite razvoj jezika kroz igru i svakodnevne aktivnosti
   Opisujte radnje, igrajte igre zvukova, čitajte slikovnice, koristite pjesmice i ritmove.
4. Budite strpljivi i poticajni
   Pustite dijete da izrazi misao, pohvalite trud i ne korigirajte previše.
5. Prilagodite okolinu
   Smanjite pozadinsku buku i osigurajte dobro osvjetljenje lica osobe koja govori.
6. Suradnja sa stručnjacima
   Redovito posjećujte logopeda i audiologa, postavljajte pitanja i slijedite preporuke.
7. Informirajte vrtić/školu
   Razgovarajte s odgojiteljima i učiteljima o specifičnostima djeteta i mogućnostima prilagodbe.
8. Potičite socijalne kontakte
   Omogućite igru s vršnjacima i sudjelovanje u grupama podrške.
9. Bezuvjetna podrška i prihvaćanje
   Slušno oštećenje ne definira dijete. Pružite mu ljubav, sigurnost i osjećaj vrijednosti.

Za više savjeta i liječenje kontaktirajte nas na telefon: +385 1 619 00 80 ili nam pišite na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije termina kliknite na link.