Infektivna mononukleoza u djece

Infektivna mononukleoza uglavnom je virusna zarazna bolest koju u 90 % slučajeva uzrokuje Epstein-Barr virus (EBV), a u 10 % slučajeva uzročnik može biti citomegalovirus (CMV) i parazit Toxoplasma gondii. Bolest je rasprostranjena u cijelom svijetu, a rezervoar je infekcije čovjek. Javlja se u svim dobnim skupinama, ali najčešće obolijevaju predškolska i školska djeca te adolescenti od 15 do 25 godina.

Kako se prenosi infektivna mononukleoza?

Virus se prenosi kapljičnim putem. Zbog nestabilnosti virusa u vanjskoj sredini najčešće je potreban direktan kontakt sa zaraženom osobom, tj. sa slinom zaražene osobe, pa je bolest poznata i pod nazivom „bolest poljupca”. Bolest se može prenijeti i kontaktom s rukama ili igračkama koje su natopljene inficiranom slinom. Iako su mnogi ljudi izloženi Epstein-Barr virusu u svom životu, malo njih razvije simptome infektivne mononukleoze. Čak 50% djece imalo je prvu infekciju EBV do svoje 5 godine. Rani prijenos u djetinjstvu nastaje češće među nižim socioekonomskim skupinama i na mjestima gdje su ljudi prenapučeni.

EBV virus ulazi u organizam preko sluznice nosa i ždrijela, gdje se razmnožava, ulazi u krvotok i nošen B-limfocitima dolazi u limfne čvorove, jetru i slezenu, čime dolazi do širenja infekcije i razvoja bolesti. Prvi simptomi bolesti javljaju se obično 4 – 6 tjedana nakon infekcije. U mlađe djece inkubacija može biti i kraća, no ponekad može biti i do 50 dana.

Simptomi i klinički tijek bolesti

Infektivna mononukleoza sindrom je, tj. skup simptoma koji karakterizira povećanje limfnih čvorova u organizmu, ali najčešće na vratu, upala ždrijela, povišena tjelesna temperatura, povećanje jetre i slezene. Bolest često počinje umorom koji traje nekoliko dana, zatim se javlja vrućica preko 39 ºC, otok limfnih čvorova vrata, jaka grlobolja koja ponekad nalikuje streptokoknoj angini te povećanje jetre i slezene. Ponekad su simptomi sasvim blagi i netipični, slični prehladi. Temperatura može biti samo lagano povišena, ali dugo traje, djeca su umorna. Što je dijete mlađe, simptomi su manje tipični. Visoka temperatura u prosjeku traje obično 7 – 10 dana, a s njezinim padom normalizira se nalaz u ždrijelu i postepeno se gube opći simptomi bolesti. Povećane limfne žlijezde, jetra i slezena smanjuju se polako te bolest prosječno traje oko šest tjedana. Za smanjenje limfnih čvorova najčešće je potrebno oko 3 tjedna.

Kako se dijagnosticira infektivna mononukleoza?

Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike i pregleda bolesnika. Pri sumnji na infektivnu mononukleozu potrebno je učiniti neke laboratorijske testove. Tipične su promjene u krvnoj slici koje se sastoje u izrazitom povećanju broja limfocita i pojavi takozvanih atipičnih limfocita. U više od 90 % slučajeva povišene su vrijednosti jetrenih enzima, koje ukazuju na prolazno oštećenje jetre. Postoji i brzi monotest koji pokazuje je li pacijent inficiran. Za postavljanje dijagnoze najpouzdaniji su serološki testovi na EBV.

Liječenje infektivne mononukleoze

U primarno zdravih osoba specifično antivirusno liječenje nije potrebno, tako da se liječenje svodi na simptomatske mjere, tj. olakšavanje simptoma. Potrebno je snižavati povišenu tjelesnu temperaturu, uzimati dovoljne količine tekućine i odmarati se. Ranije se puno pažnje poklanjalo dijetalnoj prehrani zbog oštećenja jetre, no vidjelo se da dijetalna prehrana nema učinka na dužinu trajanja simptoma.

Mirovanje je potrebno samo u onih bolesnika koji imaju jako povećanu slezenu u akutnoj fazi bolesti, jer svaka i najmanja trauma može dovesti do puknuća slezene. Ostali bolesnici tjelesnu aktivnost trebaju prilagoditi svom subjektivnom osjećaju. Ako se osjećaju umorno, slabo, trebaju se odmarati i ležati u krevetu. Oni koji se dobro osjećaju i nemaju povećanu slezenu mogu ići u školu i raditi. Više od 90 % slučajeva infektivne mononukleoze bezopasno je i prolazi bez komplikacija te se većina bolesnika već za 3 – 4 tjedna može vratiti svakodnevnim aktivnostima.

Posljedice infektivne mononukleoze

Mali postotak bolesnika razvija komplikacije, ali i one uglavnom prolaze bez trajnih posljedica. U akutnoj fazi bolesti može se javiti streptokokna upala ždrijela kao superinfekcija, virusna upala pluća i miokarditis (upala srčanog mišića). Vrlo rijetko nastaje ruptura (puknuće slezene), stanje koje zahtijeva hitni operativni zahvat. Hematološke su komplikacije autoimuna hemolitička anemija koja traje 1 – 2 mjeseca, blaga trombocitopenija (smanjenje broja trombocita) i leukopenija (smanjenje broja leukocita). U izrazito rijetkim slučajevima može se razviti meningoencefalitis, Guillain-Barreov sindrom i psihoza.
Poslije akutne faze bolesti virus se izlučuje slinom oko 18 mjeseci, a 15 – 20 % oboljelih ostaju doživotne kliconoše. Kod infektivne mononukleoze vrijedi da jednom inficiran, čovjek ostaje inficiran za cijeli život. Virus se ne eliminira iz organizma, pa se ponekad u određenim stanjima može reaktivirati i dovesti do takozvanog sindroma kroničnog umora.

Za više informacija kontaktirajte nas putem telefona:+385 1 619 00 80 ili nam pišite na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr.

Svjetlana Bela Klancir, dr. med. spec. pedijatar
Poliklinika za dječje bolesti Dr. Sabol