Akutne respiratorne infekcije u djece

Akutne respiratorne infekcije najčešće su bolesti u djetinjstvu i vodeći razlog posjeta pedijatru, hospitalizacija djece te izostanaka iz kolektiva.

Dišni sustav izravno je povezan s okolišem u kojemu se nalazi mnoštvo mikroorganizama, pogotovo virusa koji su i najčešći uzročnici respiratornih infekcija, a lako se prenose kapljičnim putem.

Vrste akutnih respiratornih infekcija

Akutne respiratorne infekcije kod djece se klinički prezentiraju cijelim spektrom različitih simptoma, a prema anatomskoj građi respiratornog sustava dijele se na infekcije gornjega i donjega dišnog sustava.

Većina infekcija ograničena je na gornji dišni sustav uz najčešće blagi klinički tijek, a manje od pet posto očituje se simptomima donjeg respiratornog trakta.

Akutne infekcije gornjega dišnog sustava jesu: akutni rinitis (obična prehlada), upala sinusa (sinusitis), upala uha (otitis), upala grla ili ždrijela (faringitis), upala krajnika i ždrijela (tonzilofaringitis), upala grkljana (laringitis) i upala poklopca grkljana (epiglotitis).

Akutne respiratorne infekcije donjega dišnog sustava jesu: upala dušnika i bronha (traheobronhitis), upala bronha (bronhitis), upala bronhiola (bronhiolitis) i upala pluća (pneumonija).

Učestalost akutnih respiratornih infekcija i njihovi uzročnici

Zdravo dijete do pete godine starosti može imati šest do devet akutnih respiratornih infekcija tijekom godine, a među njima 10 % djece, pogotovo one koje pohađaju kolektiv, preboli i do 12 infekcija godišnje.

Razlozi tolike učestalosti respiratornih infekcija u populaciji jesu: velik broj uzročnika, izloženost dišnog sustava koji je u trajnom kontaktu s okolinom, vrlo lak način prijenosa infekcija, njihova slaba prevencija te kratkotrajnost imunosti nakon preboljene respiratorne infekcije. Djeca su u odnosu na odrasle podložnija respiratornim infekcijama zbog svoje razvojne fiziologije i drugačije anatomije dišnog sustava. Također, kod njih je još nedovoljno razvijen imunološki sustav, a koji se intenzivno razvija tijekom prvih godina života.

Akutne respiratorne infekcije češće se javljaju u zimskim mjesecima, a lako se šire u zatvorenim prostorima ili kolektivima, kao što su jaslice, vrtići i škole. Prenose se kapljičnim putem (kihanje, kašljanje, govor) ili preko ruku i predmeta na kojima se nalazi respiratorni sekret, a uzročnici ulaze u tijelo preko sluznice oka, nosa ili usta.

Uzročnici su akutnih respiratornih infekcija virusi (90 %) i bakterije, a vrlo rijetko i gljivice (imunokompromitirani).

S obzirom na to da se većinom radi o virusnim infekcijama, najčešće nije potrebno liječenje u vidu antimikrobne terapije.

Najčešći respiratorni virusi kod beba i u ostalim dobnim skupinama jesu: rinovirusi, respiratorni sincicijski virus (RSV), virusi influence i parainfluence, humani metapneumovirus, koronavirusi i adenovirusi.

Jedan te isti virus može izazvati vrlo različite kliničke slike u djece, od obične prehlade pa sve do upale pluća.

Prehlada

Najčešća akutna infekcija gornjega dišnog sustava jest prehlada, a u pravilu zahvaća nos i grlo (akutni nazofaringitis). Prehlada kod djece obično se javlja u jesen, zimu i proljeće. Uzročnici su rinovirusi, RSV, virusi parainfluence i influence, koronavirusi, neki adenovirusi, humani metapneumovirus i neki enterovirusi.

Simptomi prehlade kod djece

Obična prehlada (hunjavica) započinje iscjetkom iz nosa, grloboljom i kihanjem. Ubrzo slijedi začepljenost nosa uz osjećaj ispunjenosti u ušima, suzenje očiju (blaži ili izraženiji konjunktivitis), promuklost i suhi kašalj. Ako su još prisutni povišena tjelesna temperatura i drugi opći simptomi kao umor, osjećaj opće slabosti, glavobolja, blaži bolovi u mišićima, naziva se i febrilni respiratorni katar.

Prehlada traje prosječno pet do sedam dana, ali može trajati i dva tjedna. Simptomi nestaju spontano, najčešće bez komplikacija. Suhi kašalj može potrajati i tri do četiri tjedna.

Liječenje i komplikacije prehlade

Liječenje prehlade kod djece simptomatsko je, a uključuje uzimanje lijekova za snižavanje tjelesne temperature (paracetamol, ibuprofen), dovoljan unos tekućine i korištenje dekongestivnih kapi ili sprejeva za nos sa svrhom smanjenja otečenosti sluznice nosa i olakšavanja simptoma začepljenog nosa. Također se preporučuje i obilno ispiranje nosa fiziološkom otopinom.

Povremeno se, kao posljedica bakterijskih superinfekcija, javljaju komplikacije prehlade kao što su upala uha i sinusa.

Upala grla

Akutni tonzilofaringitis (angina) upala je sluznice ždrijela i krajnika. U djece kojoj su odstranjeni krajnici govorimo o akutnom faringitisu. Većina upala grla kod djece uzrokovana je virusima, a liječi se simptomatskom terapijom (sprejevi za grlo ili septolete s analgetskim učinkom, antipiretici, hidracija).

S druge strane, važno je prepoznati streptokoknu anginu, bakterijsku upalu grla uzrokovanu beta hemolitičkim streptokokom skupine A (BHS-A), koja zahtijeva antibiotsko liječenje.

Simptomi streptokokne upale grla kod djece i liječenje

Streptokokna angina rijetka je u djece mlađe od tri godine i najčešće je naglog početka, a prezentira se grloboljom, febrilitetom, glavoboljom, mučninom, povraćanjem i bolovima u trbuhu. Grlo je žarko crveno, a krajnici su uvećani s gnojnim naslagama uz uvećane i bolne limfne čvorove vrata. Infekcija s BHS-A u djece dobi od jedne do tri godine daje kliničku sliku rinofaringitisa, a posebno se ističe upala adenoidnih vegetacija, tzv. retronazalna angina.

Kod streptokokne angine u laboratorijskim se nalazima vide povišeni leukociti i CRP, a definitivni je dokaz pozitivan nalaz brisa ždrijela na BHS-A.

Liječenje streptokokne upale grla provodi se antibiotikom iz skupine penicilina tijekom 10 dana.

Laringitis

Akutni laringitis upala je sluznice grkljana. Česta je bolest uslijed akutnih virusnih infekcija gornjeg, a ponekad i donjega dišnog sustava. Pojavljuje se u svim dobnim skupinama, a najčešći su uzročnici virusi parainfluence, zatim adenovirusi, virus gripe i RSV, pri čemu zastupljenost uzročnika varira sezonski i geografski.

Simptomi laringitisa kod djece

U predškolske djece prezentira se sindromom krupa s promuklošću, laringealnim kašljem (nalik na pseći lavež), inspiratornim stridorom i dispnejom. U starije djece obično se javlja samo promuklost i kašalj. Opisanim simptomima može prethoditi hunjavica ili rinofaringitis, a može nastati i naglo, češće noću. Uz laringealne simptome mogu se javiti i opći simptomi kao febrilitet, glavobolja i umor.

Liječenje laringitisa

Laringitis je najčešće benignog tijeka. Terapija je simptomatska, a uključuje inhalacijsku terapiju (budezonid, mikronefrin), antipirezu (paracetamol, ibuprofen) i hidraciju. U težim slučajevima potrebna je hospitalizacija, kada se djetetu uz navedenu terapiju daje parenteralni kortikosteroid, dodatni kisik i intravenska rehidracija.

Komplikacije akutnih respiratornih infekcija

Infekcije donjih dišnih puteva rjeđe su, ali su češće povezane s hospitalizacijom od infekcija gornjih dišnih puteva te visokim mortalitetom u male dojenčadi.

S druge strane, infekcije gornjih dišnih puteva puno su češće i većinom su blagog tijeka, ali mogu dovesti i do bakterijskih komplikacija, poput akutne upale srednjeg uha i akutnog sinusitisa, čiji su najčešći uzročnici pneumokok, hemofilus i moraksela. Rijetko se mogu komplicirati i orbitalnim celulitisom, infekcijom koja zahvaća tkivo unutar orbite, okolo i iza oka, a koji, ako se ne prepozna, može dovesti do sljepoće, meningitisa i apscesa mozga.

Upala srednjeg uha

Akutni otitis media (AOM) čini 30 % svih infekcija gornjih dišnih puteva i obično mu prethodi virusna infekcija. Najčešće se pojavljuje u dobi od šest do 24 mjeseca, a zatim između pete i šeste godine. Uzročnici su bakterije (Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae, Moraxella catarrhalis), respiratorni virusi ili se radi o miješanoj infekciji.

Simptomi upale srednjeg uha kod djece

U dojenčadi se prezentira nespecifičnim simptomima i znakovima bolesti kao što su vrućica, razdražljivost, otežano spavanje, slabiji apetit, povraćanje i proljev. U starije je djece klinička slika jasnija. Djeca se žale na bol u uhu, a može se pojaviti i sekret iz uha te oslabljen sluh. Djeca mogu biti febrilna, imati začepljen nos ili sekreciju iz nosa.

U pedijatrijskoj ambulanti dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, tj. pregledom unutrašnjosti uha otoskopom (crven, izbočen, zamućen bubnjić, sekret u uhu).

Liječenje upale uha kod djece

Bez obzira što je AOM jedan od najčešćih razloga posjeta pedijatru i propisivanja antibiotika, u većini slučajeva ipak se radi o virusnoj infekciji gornjih dišnih puteva i potrebno je provoditi samo simptomatsku terapiju (analgetici, toaleta nosa) uz praćenje djeteta. Ako je potrebno liječenje antibiotikom, on se daje prema smjernicama, tj. dobi i najčešćim mogućim uzročnicima (najčešće amoksicilin).

Komplikacije upale srednjeg uha mogu biti puknuće bubnjića, oštećenje sluha, kronična supurativna upala, meningitis, mastoiditis i dr.

Upala sinusa

Akutni rinosinuitis upala je sluznice nosa i paranazalnih sinusa, a najčešće je uzrokovan respiratornim virusima. Rjeđe se radi o bakterijskom rinosinuitisu kod kojeg su najčešći uzročnici pneumokok, hemofilus i moraksela, a u pravilu nastaje kao komplikacija prethodne virusne infekcije.

Simptomi upale sinusa kod djece

Akutni rinosinuitis klinički se prezentira začepljenjem nosa, sekrecijom iz nosa, boli u području lica, glavoboljom, kašljem te poremećajem osjeta mirisa. Prisutnost navedenih simptoma prvih 10 dana smatra se prehladom, a liječi se simptomatski. U slučaju da se uz navedene simptome pojavi i febrilitet, povišeni upalni parametri (leukociti, CRP), jaka bolnost u području lica, gnojni sekret iz nosa ili pogoršanje simptoma nakon privremenog poboljšanja, radi se o akutnom bakterijskom rinosinuitisu koji zahtijeva antibiotsko liječenje.

Ovdje je važno istaknuti da nisu svi sinusi razvijeni jednako dobro u svim razdobljima života. Maksilarni sinusi (gornja čeljust) potpuno se oblikuju u adolescenciji, a frontalni sinusi (čeona kost) tek nakon desete godine.

Bronhitis

Akutni bronhitis upala je bronha koja se gotovo uvijek javlja s infekcijom gornjih dišnih puteva ili uz pneumoniju, a rijetko kao samostalna bolest. Stoga su uzročnici isti kao u akutnih infekcija gornjih dišnih puteva i pneumonija. U 90 % slučajeva radi se o virusnoj infekciji, a ponekad uzročnici mogu biti i bakterije kao Mycoplasma pneumoniae, Bordetella pertussis (hripavac) i Chlamydia pneumoniae.

Simptomi akutnog bronhitisa

U akutnog bronhitisa kod beba i djece, uz simptome infekcije gornjih dišnih puteva (hunjavica, grlobolja) i kašalj, javljaju se klinički znakovi zahvaćenosti bronha poput auskultatorno difuzno pooštrenog šuma disanja i bronhalnih zvižduka. Ako uz navedeno postoje i znakovi opstrukcije bronha (produljen ekspirij uz zviždanje), riječ je o opstruktivnom bronhitisu.

Uz kašalj, povraćanje u kašlju, hroptanje i otežano disanje djeca mogu biti febrilna, razdražljiva, klonula i slabijeg apetita.

Liječenje bronhitisa

Najčešće se provodi inhalacijska terapija bronhodilatatorima, po potrebi kortikosteroidna terapija, zatim obilniji unos tekućine, antipireza (paracetamol, ibuprofen), toaleta dišnih puteva. U težim slučajevima potrebno je bolničko liječenje djeteta (dodatni kisik, respiratorna potpora). Ako je riječ o bakterijskoj infekciji, potrebno je liječenje antibiotikom.

Bronhiolitis

Bronhiolitis je akutna upala donjih dišnih puteva (bronhiola), a uzrokovan je virusima, najčešće respiratornim sincicijskim virusom. Obično se javlja tijekom zime i ranog proljeća. Uzročnici mogu biti i rinovirus, virusi parainfluence i influence, humani metapneumovirus, adenovirus, koronavirus i humani bokavirus. Javlja se u djece mlađe od dvije godine, a najčešće između trećeg i šestog mjeseca života.

Simptomi i dijagnostika bronhiolitisa

Klinički se prezentira kašljem, otežanim disanjem i vrućicom, kojima često prethode simptomi infekcije gornjega dišnog sustava u trajanju od dva do tri dana.

Dijagnoza se uglavnom postavlja na temelju anamneze i kliničke slike. Laboratorijski nalazi i radiološka dijagnostika (UZV i RTG pluća) pomoćne su metode, a izolacijom virusa dobiva se konačna potvrda bolesti.

Liječenje bronhiolitisa

Kod većine djece nije potrebno bolničko liječenje, a terapija uključuje adekvatnu hidraciju, antipirezu, toaletu dišnih puteva i inhalacijsku terapiju. Kod težih oblika bolesti potrebna je hospitalizacija uz respiratornu potporu.

U dojenčadi s visokim rizikom od teškog bronhiolitisa provodi se profilaksa RSV infekcije (palivizumab).

Upala pluća

Pneumonija je upala parenhima pluća, a njezini su uzročnici raznoliki i ovise o dobi. U djece do pet godina (izuzev novorođenčadi) dominiraju virusne upale pluća, a najvažniji su uzročnici RSV, virusi parainfluence i influence, adenovirusi i humani metapneumovirus, dok je od bakterija najčešći pneumokok.

U djece starije od pet godina najvažniji su uzročnici pneumonije, uz pneumokok, tzv. atipični uzročnici kao Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae, dok su virusi rjeđi. Vrlo važan uzrok upala pluća mješovite su infekcije (bakterija + virus, ili dva različita virusa ili dvije različite bakterije).

Incidencija teških bakterijskih upala pluća i smrtnih ishoda najviša je u dojenčadi i male djece.

Simptomi upale pluća kod djece

Bakterijska upala pluća često nastaje nakon infekcije gornjega dišnog sustava. Počinje naglo s vrućicom uz tresavicu, produktivnim kašljem i otežanim disanjem uz narušeno opće stanje djeteta.

Glavna klinička obilježja atipične upale pluća jesu povišena tjelesna temperatura, većinom dugotrajni neproduktivni kašalj, hropci te ponekad i bolovi u prsima, a mogu biti prisutni i drugi opći simptomi poput umora, slabosti i glavobolje.

Dijagnostika i liječenje

Dijagnoza upale pluća postavlja se na temelju kliničke slike uz laboratorijske pretrage (leukociti, CRP), a prema kliničkoj indikaciji mogu se učiniti i UZV pluća te RTG snimka prsnog koša. Rutinsko posezanje za rendgenskom snimkom pluća u svrhu potvrde dijagnoze izvanbolničke upale pluća u djeteta čije opće stanje nije znatno narušeno i koje će se liječiti ambulantno nije potrebno.

Liječenje upale pluća kod djece ovisi o uzročniku bolesti i težini simptoma te uključuje specifično antimikrobno i suportivno liječenje, a u slučaju potrebe i respiratornu potporu.

Prevencija zaraze uzročnicima respiratornih infekcija

Akutno bolesno dijete potrebno je izolirati od zdrave djece, što podrazumijeva i privremeno izuzeće oboljeloga iz kolektiva. Vrlo su važne opće higijenske mjere poput redovitog i temeljitog pranja ruku, nedijeljenja pribora za hranu i piće, te izbjegavanja bliskih kontakata s oboljelima (ljubljenje, rukovanje, pa i boravak u istoj prostoriji). Bitan je i boravak na svježem zraku, dovoljno sna, uravnotežena ishrana, dojenje te izbjegavanje izloženosti djece duhanskom dimu. Također je važno slijediti redovni program cijepljenja, kao i dodatna cijepljenja, poput sezonskog protiv gripe.

U kojim se situacijama treba javiti liječniku?

Većinom se radi o blagim virusnim infekcijama koje traju pet do sedam dana i najčešće ne zahtijevaju pregled liječnika.

Dijete koje ima akutnu respiratornu infekciju, a u visokoj temperaturi ili češće između febriliteta izrazito je malaksalo, pospano, neaktivno, neraspoloženo, slabo uzima ili odbija tekućinu i hranu, izgleda dehidirano (suhe sluznice), jako kašlje ili se isti pogoršava, otežano diše, izrazito je blijede, sivkaste ili plavkaste kože, stenje, žali se na bolove u ušima, ima jaku grlobolju, razvilo je proljev, izraženije povraća, slabo mokri (suhe pelene), pojavio mu se osip na koži ili ima znakove krvarenja po koži (petehije), ima jaku glavobolju, bolove u nogama, vratu i trbuhu ili je kod djeteta zamijećena bilo kakva neuobičajena promjena u njegovom ponašanju, potreban je odmah pregled liječnika koji će odlučiti o daljnjim postupcima i terapiji.

Poseban je oprez potreban kod djece mlađe od godinu dana, a kod novorođenčadi i djece mlađe od tri mjeseca čim se pojavi povišena tjelesna temperatura, potreban je pregled liječnika.

Za više informacija kontaktirajte nas na telefon: +385 1 619 00 80 ili nam pišite na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije termina kliknite na link.

Autor: Draženka Kranjčec, dr.med., specijalist pedijatrije