Dječja ortopedija

Što je dječja ortopedija?

Dječja ortopedija pedijatrijska je grana koja se bavi dijagnostikom i liječenjem bolesti koje pogađaju kosti, zglobove i mišiće (sustav za kretanje) u djece, novorođenčadi, dojenčadi i adolescenata. To uključuje prirođene i stečene deformitete koštanog sustava, traume, sportske ozljede, neuromišićne probleme.

Koje su indikacije za pregled dječjeg ortopeda?

Roditelji bi dijete trebali odvesti na ortopedski pregled ako primijete neki od sljedećih simptoma ili abnormalnosti hoda:

vidljive deformacije kostura
ravna stopala i nakon 3. godine života (poznata i kao „platfus”)
zakrenutost nogu prema unutra (nakon 9. godine) ili prema van (nakon 18 mjeseci)
ograničenost kretnji
šepanje
hodanje na prstima – posebno ako se javi nakon perioda normalnog hoda
tegobe zbog sportskih ozljeda

Koje ortopedske usluge za djecu pružamo u Poliklinici Sabol?

Dijagnostika i liječenje prirođenih i stečenih deformiteta, sportskih ozljeda te drugih bolesti sustava kretanja

Prirođeni deformiteti prisutni su od rođenja, a s njima povezane komplikacije mogu se pokazati odmah pri rođenju ili se razviti tijekom odrastanja.

Neki su od prirođenih deformiteta:

tortikolis (krivi vrat)
skolioza i defekti kralježaka
prirođeno uvrnuto stopalo (talipes equinovarus)
razvojna displazija kuka
unutarnje i vanjske torzije femura i tibije
deformacije koljena (O-noge i X-noge)
nejednaka duljina donjih ekstremiteta

Stečeni deformiteti javljaju se tijekom odrastanja, a najveći dio njih otpada na deformitete kralježnice i stopala (skolioza, kifoza, spuštena stopala).

Ozljede sustava za kretanje u djece nisu rijetkost zbog manje kalcificiranosti dječjega kostura koji je sačinjen od više hrskavičnog tkiva u odnosu na odrasle. Dječje kosti manje su čvrste te podložnije pucanju, no također brže cijele nego u odraslih. Od prijeloma najviše stradavaju ekstremiteti, a jedan je od karakterističnih pedijatrijskih prijeloma fraktura ploče rasta – područja hrskavice blizu kraja kosti koje imaju samo djeca i adolescenti. Djeca koja se bave sportom u većem su riziku od spomenute ozljede.

Uzroci prirođenih i stečenih bolesti sustava za kretanje mogu biti infektivnog, neuromuskularnog, neoplastičnog i psihogenog porijekla, a neke od njih spadaju u nasljedne bolesti vezivnog tkiva, kao što je osteohondrodisplazija, Marfanov sindrom, osteogenesis imperfecta ili „staklene kosti“ te Ehlers-Danlosov sindrom.

Jedna je od stečenih bolesti vezivnog tkiva hondromalacija patele, tipična za adolescente, a radi se o omekšavanju hrskavice u koljenu nastalom zbog neusklađenosti položaja koljena i patele.

Praćenje razvoja obrasca hoda i prijenosa opterećenja preko stopala (spuštena stopala i ostali deformiteti stopala)

Razvoj hoda u djece događa se u nekoliko faza, a započinje već u dojenačkoj dobi, što se može primijetiti u refleksu koračanja kada se beba drži uspravno i automatski podiži jedno pa drugo stopalo kao da korača. Razvoj hoda završava fazom zreloga hoda.

U prosjeku djeca nauče samostalno hodati između 12 i 15 mjeseci u pravilnom obrascu „peta-prsti”, no tolerira se da taj vremenski raspon bude do 18 mjeseci, nakon čega je uputan pregled liječnika ako dijete ne prohoda.

Uobičajeni su problemi u razvoju hoda

hodanje na prstima

Hodanje na prstima tipičan je dio razvoja hoda, no razlog za zabrinutost može biti ako dijete većinu vremena hoda na prstima ili ne može stati na puno stopalo.

ravna stopala

Ravna stopala normalna su za malu djecu te se luk počinje oblikovati nakon treće godine. Izostanak prirodnog razvoja luka nakon pete godine može uzrokovati probleme tegobe poput bola u stopalima, nepravilnog hoda i veći rizik od sportskih ozljeda.

hodanje stopalima prema unutra

U počecima razvoja hoda dijete stopalima uvrnutima prema unutra lakše održava ravnotežu, no nakon druge ili treće godine taj obrazac može dovesti do okretanja kukova prema unutra.

stopala okrenuta prema unutra (noge okserice) odnosno van (noge iskerice)

Pojava O-nogu uobičajena je u djece te najčešće spontano nestaje do 18 mjeseci života. X-noge su malo rjeđe, a također spontano prolaze do dobi od 9 godina.

Na pravilan razvoj obrasca hoda u djece utječe niz čimbenika:

biomehanički razvoj
mišićno-koštani razvoj
senzomotorni razvoj
središnji i periferni neurološki sustav
okolinski čimbenici

Svaki od navedenih čimbenika utječe na ritam i simetriju hoda te kontrolu ravnoteže i stabilnost pri hodu. Razne vrste deformiteta mogu kompromitirati pravilan razvoj hoda u djece te, premda dobar dio njih prolazi spontano do određene dobi, neke zahtijevaju liječenje (najčešće u obliku fizikalne terapije ili ortopedskih pomagala), stoga je od velike važnosti pravovremena ortopedska procjena.

Otkrivanje pridruženih odstupanja u djece s neuromotoričkim poremećajima (npr. cerebralna paraliza, Charcot Marie Tooth i dr.)

Neuromotički poremećaji nastaju uslijed oštećenja središnjega živčanog sustava te mogu biti razvojni ili stečeni nekom bolešću. Ponekad neobični obrasci hodanja mogu upućivati na određenu bolest u pozadini. Primjerice, hodanje na prstima, tj. držanje stopala u plantarnoj fleksiji može biti rani znak cerebralne paralize, a pad stopala te supinacija stopala Charcot-Marie-Toothove bolesti. U slučaju navedene bolesti pad stopala posljedica je nasljedne neuropatije koja uzrokuje slabost mišića u potkoljenicama.

Pravilan motorički razvoj ključan je aspekt pravilnoga hoda, stoga u ortopedskoj procjeni valja obratiti pozornost na određene, specifične abnormalnosti u obrascima hoda.

Ultrazvuk sustava za kretanje

UZV sustava za kretanje (lokomotornog sustava) radiološka je, neškodljiva pretraga kojom pomoću zvučnih valova visoke frekvencije pregledavamo mišiće, ligamente, tetive, živce i zglobove.

Prema potrebi i dostupnosti sustava za kretanje, ortopedski pregled može se nadopuniti i ovom ultrazvučnom pretragom, koja pomaže u otkrivanju raznih patologija mišićno-koštanog sustava, kao što su:

istegnuća ili puknuća ligamenata
tendinopatije (npr. Ahilova tetiva)
tekućina ili upala unutar zgloba
dobroćudni i zloćudni tumori mekoga tkiva
iščašenja i displazije kukova