MENINGITIS

Upalu ovojnice mozga i kralježničke moždine nazivamo meningitis. Radi se o upali koja najčešće nastaje širenjem bakterija ili virusa, rijetko gljiva ili parazita. Jedan od mogućnih uzročnika je i Mycobacteria tuberculosis koji uzrokuje tuberkulozni meningitis. Najčešće se razvija prodorom bakterije iz krvi (npr. u sklopu sepse), ali može i direktnim širenjem (npr. iz srednjeg uha ili sinusa).

Od meningitisa se može oboljeti cijeli život, a u dječjoj dobi postoje određeni periodi koji nose veći rizik ovisno o uzročnicima od rane novorođenačke dobi pa do dobi iznad 5 godina života. Oslabljen imunološki sustav ili slaba mogućnost lokaliziranja infekcije (npr. u male djece) povećava rizik razvoja meningitisa. Posebno su rizična novorođenčad u prvih nekoliko dana života kada su često i simptomi nejasni, a bolest može vrlo brzo napredovati i napraviti velika oštećenja.

Bakterijski meningitis je najozbiljniji oblik koji može ugrožavati djeteta ako se pravovremeno ne liječi. Postoje različite vrste bakterija koje ga mogu uzrokovati (u novorođenčadi i dojenčadi – Streptoccocus grupe B, Escherichia coli i rjeđe Listeria monocytogenes; u starije djece – Streptoccocus pneumoniae i Neisseria meningitidis). Bakterija Haemophilus influenzae tip B je sve manje uzročnik zbog procjepljivanja populacije. Kod meningokoknog meningitisa karakteristična je pojava sitnih krvarenja u koži, petehija, koje može vrlo brzo napredovati i zahvatiti veće površine kože ili prste.

Uz povišenu tjelesnu temperaturu, mučninu i/ili povraćanje te bolove, anamnestički opis tegoba se može razlikovati ovisno o dobi djeteta. Tako su u djece mlađe od godinu dana simptomi često nespecifični. Od strane roditelja/skrbnika dobiju se informacije kako je dijete razdražljivo ili pretjerano pospano, ne želi jesti, neutješno plače ili čak pojačano plače na promjenu položaja ili uzimanje u naručje (tzv. paradoksalni plač). Djeca starija od godinu dana će se žaliti na glavobolju, bolove u vratu ili leđima. Moguća je pojava konvulzivnog napadaja neovisno o dobi djeteta.

Prilikom pregleda karakterističnim se smatra kočenje vrata, te tzv. Brudzinski i Kernigov znak, ali ne moraju uvijek biti prisutni, pogotovo u male djece, mlađe od 12 mjeseci ili dojenčadi s hipotonijom ili još ne usvojenom kontrolom držanja glavice.

Virusni meningitis je lakši oblik meningitisa koji rijetko ima smrtni ishod. Najčešći uzročnici su infekcije enterovirusima u ljeto i ranu jesen, ali mogu biti i drugi npr. arbovirusi ili herpes simplex virus. Simptomi znaju nalikovati gripi, pa se vrućica i glavobolja mogu javiti prije nekih karakterističnih tegoba poput ukočenog vrata, povraćanja ili iritacije na svijetlo. Obično traje 4-8 dana bez komplikacija, ali moguć je i teži tijek s pojavom poremećaja stanja svijesti i epilepsijskih napadaja.

Gljivični meningitis je rijedak i uzrokuju ga npr. Candida species, Cryptococcus neoformans ili Aspergillus species. U tijeku može ići vrlo podmuklo s postupnim pogoršavanjem tegoba, glavobolje i povraćanja danima.

Termin aseptični meningitis označava one uzročnike koji se ne mogu jednostavno dokazati u mikrobiološkom ili virološkom laboratoriju, npr. Borrelia burgdorferi (Lajmska bolest) koja se prenosi preko zaraženih krpelja.

Dijagnostička obrada uključuje proširene hematološke i biokemijske testove u kojima se nađu povišeni upalni parametri, znakovi bakterijske infekcije ili sepse. Uzimaju se i koagulacijski testovi radi otkrivanja poremećaja u zgrušavanju krvi. Mikrobiološki testovi često iz više tjelesnih uzoraka radi traženja jasnog uzročnika i određivanja ciljane antibiotske terapije. Kod sumnje na meningitis neizostavni postupak je lumbalna punkcija te analiza cerebrospinalnog likvora. Provodi se u bolničkim uvjetima sterilnim uvođenjem igle u spinalni prostor nisko u kralježnici i uzimanjem dovoljne količine uzorka za svu potrebnu analizu. Ponekad ju je ovisno o tijeku tegoba po započetom liječenju potrebno i ponoviti.

U diferencijalnoj dijagozi treba uzeti u obzit i encefalitis (upalu mozga), gnojni apsces u središnjem živčanom sustavu, ali i toksične encefalopatije.

Liječenje se provodi u bolnici uz opće mjere potpore te monitoriranja i korekcije tjelesnih funkcija uz stručno vodstvo i suradnju više specijalnosti (infektolog, mikrobiolog, pedijatar, neurolog/neuropedijatar, intenzivist). Kod bakterijskog meningitisa u prvom redu se daju antibiotici čiji izbor ovisi o dobi i uzročniku, u visokim dozama. Virusni meningitis često nije potrebno liječiti osim potpornim i simptomatskim mjerama, osim npr. u slučaju herpes simplex virusa kada se primjenjuje acyclovir. Gljivični i npr. tuberkulozni meningitis imaju posebne lijekove koji se često moraju uzimati duže vrijeme.

Prognostički je najlošiji bakterijski (gnojni) menigitis koji može završiti i smrtnim ishodom, a u otprilike 25% djece zaostaje neurološki deficit (oštećenje sluha, motorni ispad, mentalna retardacija, epilepsija). Virusni meningitis i aseptički meningitis (npr. kod Lajmske bolesti) u pravilu imaju dobru prognozu. Gljivični i tuberkulozni u velikoj mjeri ovise o stadiju bolesti kada je započeto liječenje.

Neovisno o uzročniku, što ranije dijagnosticiranje meningitisa nosi bolji konačni ishod i prognozu. U slučaju sumnje na meningitis ne odgađajte posjet liječniku. Mjere prevencije i cijepljenja protiv bakterije Haemophilus influenzae tip b (HIB) su rezultirale znatnim smanjenjem u pojavi meningitisa, kao i drugih teških invazivnih stanja uzrokovanih HIB-om. Cjepivo protiv određenih invazivnijih sojeva bakterije Streptococcus pneumoniae (pneumokok) je također pokazalo veliku učinkovitost u prevenciji težih infekcija, pa tako i pneumokoknog meningitisa koji u pravilu ostavlja teške posljedice.