Imitatori epileptičkih napadaja u dojenčadi i male djece

U djece se često javljaju atake s brojnim simptomima i znakovima koji zbunjuju ne samo roditelje već i liječnike. Takvi napadaji mogu nalikovati konvulzijama (grčevima) i stoga se popularno nazivaju „imitatori“ epileptičkih napadaja. Ovi nekonvulzivni napadaji, za razliku od konvulzija koje nastaju zbog trenutne električne pretjerane podražljivosti stanica kore mozga, mogu biti posljedica niza drugih medicinskih poremećaja i stanja (gastrointestinalni, kardiološki, psihološki/psihijatrijski, spavanje).

Zbog nepoznavanja njihove prave prirode i mogućnosti pogrešne dijagnoze isključivo na temelju njihova prezentiranja, djeca s takvim napadajima nerijetko se proglašavaju sumnjivima na epilepsiju i nerijetko, opravdano ili neopravdano, podvrgavaju kliničkim pretraživanjima ili u najgorem slučaju – proglašavaju kao bolesnici s epilepsijom. Pogreške u dijagnosticiranju takvih stanja imaju niz štetnih posljedica za dijete, a prije svih – nepotrebno višemjesečno ili višegodišnje uzimanje antiepileptičkih lijekova. Oko 10 % djece u populaciji ima atake koje imitiraju epileptičke napadaje. Nalaz električne aktivnosti mozga – elektroencefalograma (EEG) – uvijek je uredan. Uzroci su takvih napadaja nejasni, a njihov spektar u kliničkom ispoljavanju vrlo je šarolik.

Dobroćudni trzaji u snu

Trzanje u fazi uspavljivanja ili u površnom spavanju doživjela je većina roditelja u svoje djece, od najranije novorođenačke dobi. Javljaju se kao trenutni pojedinačni ili ponavljajući ritmički trzaji jednog ili skupine mišića, češće ruku nego nogu, lica ili mišića trbuha, a mogu biti ograničeni na jedan ekstremitet, oba ekstremiteta iste strane, sva četiri ekstremiteta ili bez neke pravilnosti. Ponekad je trzanje u snu toliko jako da budi dijete iz sna. U većini slučajeva atake spontano prestanu, a mogu se prekinuti razbuđivanjem djeteta.

Afektivni respiratorni cerebralni napadaji (Zacenjivanje s gubitkom svijesti ili bez njega)

Ovi napadaji, koji se još nazivaju afektivne respiratorne krize, češći su u dojenčadi i male djece (najčešće između 6. i 18. mjeseca), a mogu se javiti i u veće djece, do predškolske dobi. U tipičnim napadajima koji obično traju 10 – 20 sekundi, a kojima neposredno prethodi strah, ljutnja, bijes ili bol, dijete zaplače, nekoliko puta grčevito udahne i prestane disati – zaustavi dah u izdahu (engl. breath-holding spells). Nakon prestanka disanja pojavi se cijanoza (plavljenje) ili bljedilo lica uz usporen rad srca. U slučaju trajanja atake dulje od desetak sekundi dijete može omlohaviti bez svijesti ili se javlja izvijanje trupa u luku uz zabacivanje glave prema natrag, a mogući su i pojedinačni trzajevi ekstremiteta. Izuzetno, ako napadaj dulje traje mogu se javiti i generalizirani grčevi. Takve atake mogu se javljati i više puta dnevno. Uočeno je da je zacenjivanje kod djece povezano s manjkom željeza u krvi te da se broj takvih ataka značajno smanjuje nakon davanja pripravaka željeza. Bez obzira na njihovu dobroćudnu prirodu i povoljan tijek, atake prema ispoljavanju mogu biti vrlo dramatične i traumatične za roditelje.

Iznenadni dobroćudni prolazni tortikolis (krivi vrat)

Poremećaj se ispoljava ponavljajućim epizodama abnormalnog položaja glave okrenute na jednu stranu (tortikolis), rijetko uvijek na istu. Atake uvijek počinju u dojenačkom periodu, traju od nekoliko sati do nekoliko dana (i do dva tjedna). Ponavljaju se u tjednim i mjesečnim razmacima. Prognoza je dobra, napadaji spontano prestaju do školske dobi. Povremeno se uz tortikolis javlja i asimetrično držanje trupa u vidu savijanja prema istoj strani na koju naginje i glava. Atake se javljaju iznenada, bez specifičnih provocirajućih faktora. Obično se dijete ujutro budi s glavom nagnutom na jednu stranu, a mogu se javiti i neki drugi simptomi i znakovi: bolni plač, cendravost, pojačano znojenje, vrtoglavica s odbijanjem hodanja ili zanošenjem u hodu, glavobolja. Neka djeca s iskustvom dobroćudnog prolaznog tortikolisa u kasnijoj dobi pate od migrenskih glavobolja.

Gastroezofagealni refluks

Pojava vraćanja želučanog sadržaja iz želuca u jednjak i usta (gastroezofagealni refluks) nastaje zbog slabosti donjeg mišića jednjaka. Refluks kiseline kod djece se često javlja u novorođenčadi (češće nedonošene) i mlade dojenčadi, a ispoljava se u vidu ponavljajućih ataka povraćanja ili prelijevanje hrane iz usta bez mlaza. U nekim slučajevima gastroezofagealni refluks može biti praćen prestankom disanja uz plavljenje u licu, izvijanjem trupa i grčenjem ekstremiteta, što može biti dramatična slika za roditelje, a u liječnika pobuditi sumnju na moguće konvulzivne (epileptičke) napadaje.

Motoričke stereotipije

Motoričke stereotipije javljaju se u svim dobnim skupinama djece, a ispoljavaju se kao nehotimični, mehanički, koordinirani, ponavljajući, nerefleksni pokreti koji se uvijek javljaju na isti način (stereotipno), a imaju različito vremensko trajanje (od nekoliko sekundi do nekoliko minuta). Mogu biti prolazne ili stalne i zahvatiti različite dijelove tijela (vrat, trup, ekstremitete) ili cijelo tijelo. Uzrok je motoričkih stereotipija različit. Primarne ili esencijalne motoričke stereotipije prolazne su i smatraju se normalnom (fiziološkom) pojavom u tijeku razvoja djeteta. Sekundarne ili simptomatske motoričke stereotipije susreću se u djece s razvojnim poteškoćama, kao što su poremećaj hiperaktivnosti s poremećajem pažnje ili bez njega, poremećaj iz spektra autizma, psihijatrijski poremećaji i druge bolesti. Stereotipni pokreti često se viđaju u slijepe djece u vidu ponavljajućih pokreta: opipavanje predmeta ili osoba, pokrivanje očiju dlanovima, različiti stereotipni pokreti ruku i prstiju, držanje ili okretanje lica na dole, ljuljanje ili njihanje trupa naprijed-natrag, skakanje.

Fiziološke motoričke stereotipije mogu biti vrlo različite i ispoljavati se kao ritmičko ljuljanje tijela naprijed-nazad, sisanje palca, griženje usana ili obraza, njihanje glave i trupa lijevo-desno (obično pri uspavljivanju), složeni pokreti ramenima i rukama (pokreti „lepršanja“ ili „letenja“). U 70 % slučajeva okidač je pojave stereotipija uzbuđenje. Navedene stereotipije mogu se prekinuti na zahtjev, naredbu ili skretanje pozornosti na drugi sadržaj. Nikada se ne javljaju u spavanju. Roditelji uočavaju i niz drugih stereotipnih motoričkih ponašanja u kojima dijete na trenutak (par sekundi) blago okrene bulbuse prema gore uz treptanje očnim kapcima ili se na trenutak strese cijelim tijelom („kao da mu je zima“ ili „kao da je poliveno hladnom vodom po leđima“). Sve navedene stereotipije u ponašanju dojenčeta i malog djeteta izazivaju pozornost kako roditelja tako i liječnika jer prema kliničkim značajkama mogu upućivati na konvulzivni (epileptički) napadaj.

Masturbacija (samozadovoljavanje) u dojenčeta i malog djeteta

Masturbacija ili spolno samozadovoljavanje javlja se u svim dobnim dječjim skupinama, a moguće je i u dojenčadi i male djece. Britanski pedijatar Still još prije više od 100 godina (1915.) definirao je masturbaciju kao oblik fiziološkog ponašanja, u tada još puritanskoj Engleskoj, kada se ova pojava smatrala poremećajem spolnosti. Na žalost, još danas svjedočimo u našem društvu pojedinim mišljenjima o masturbaciji kao „protuprirodnoj“,  „sramnoj“ i „zabranjenoj“ aktivnosti.

Kako prepoznati samozadovoljavanje kod djece? Roditelji opisuju atake s vrlo različitim znakovima, kao što su trljanje bedara rukama, trljanje tijela o neki predmet, koitalni pokreti zdjelice, preferiranje različitih položaja (ležeći, sjedeći, uspravni u naručju druge osobe, stenjanje, crvenilo ili bljedilo lica, „staklast“ pogled, devijacija pogleda u stranu, odsutnost). Neka djeca masturbiraju u određeno vrijeme (npr. prije spavanja), a druga bez obzira na doba dana. Trajanje ataka varira do desetine sekundi/minuta, a učestalost od pojedinačnih do nekoliko desetina dnevno.

Za više savjeta i pregled javite nam se s povjerenjem putem telefona: +385 1 619 00 80 ili na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr.