Peta bolest

Infekcijski eritem ili megaleritem osipna je zarazna bolest koju uzrokuje parvovirus B19. U djece najčešće počinje simetričnim eritemom obraza koji izgleda kao crvenilo nakon pljuske („slapped cheek“), prema čemu je i dobila još naziv bolest ispljuskanih obraza, a zatim se javlja osip koji je karakterističnog mrežolikog izgleda. Također se još naziva i „peta bolest“, jer je peta po redu u povijesnoj klasifikaciji uobičajenih zaraznih bolesti (Dukesova klasifikacija osipnih bolesti u djece s početka 20. stoljeća), u kojoj se nalazi iza ospica (prva bolest), šarlaha (druga bolest), rubeole (treća bolest), a ispred egzanteme subitum (šesta bolest).

Što je uzrok pete bolesti i kada se ona javlja?

Uzročnik je pete bolesti ili infekcijskog eritema parvovirus B19, čiji je jedini prirodni domaćin čovjek.

Infekcije parvovirusom B19 mogu se pojavljivati tijekom cijele godine, ali se ipak češće javljaju u kasnu zimu, proljeće i ranu jesen. Može se javiti sporadično ili u obliku manjih epidemija svake tri do četiri godine.

Peta bolest najčešće se javlja u djece predškolske i školske dobi, tj. u dobi od pet do 14 godina, a 80 % odraslih ljudi ima prisutna protutijela na parvovirus B19.

Izvor infekcije zaražena je osoba koja virus izlučuje respiratornim sekretima. Bolest se prenosi bliskim kontaktom u obitelji, školama ili dječjim vrtićima, i to kapljično ili preko ruku i predmeta na kojima se nalazi respiratorni sekret. Također se može prenijeti i transfuzijom krvi i krvnih derivata, te u trudnoći s majke na plod.

Simptomi pete bolesti

Inkubacija, tj. period od ulaska virusa u organizam do početka simptoma bolesti, obično iznosi od četiri do 14 dana, a ponekad i 21 dan.

Peta bolest ima dvije faze. U prvoj fazi  bolesti javljaju se opći simptomi, slično kao u ostalih viroza, a to su povišena tjelesna temperatura ili blaža vrućica, grlobolja, glavobolja, sekrecija iz nosa, opća slabost, slabiji apetit i bolovi u mišićima. Navedeni simptomi mogu i izostati, a mogu trajati i nekoliko dana, nakon čega slijede dva do sedam dana bez simptoma. Cijelo to vrijeme (prva faza bolesti i period prije izbijanja osipa) dijete je zarazno. Potom kreće druga faza bolesti za koju je karakterističan osip, pogotovo kod djece. Kada izbije osip, djeca više nisu zarazna!

Osip se obično razvija kroz tri stadija. U prvom stadiju izgleda kao da je djetetu netko ispljuskao obraze (simetrično crvenilo), a zbog čega je i nastao naziv bolest ispljuskanih obraza. Nakon obično jednog do dva dana slijedi drugi stadij osipa, u kojem se mrljasti crveno ružičasti osip širi i konfluira po trupu, nogama, rukama i stražnjici, a dlanovi i tabani ostaju pošteđeni. Kožne promjene izbijaju tijekom nekoliko dana, na mahove. Nakon sedam dana od početka izbijanja osipa nastaje treći stadij, u kojem se osip polako povlači na karakterističan način. Dakle, nestaje na trupu, ali zaostaje na nadlakticama i bedrima. Promjene blijede u sredini, a rub ostaje uzdignut pa osip izgleda kao mreža, tj. poprima čipkast izgled. Prosječno je trajanje osipa desetak dana, no može trajati od dva do čak osamdeset dana.

Osip se može povući, ali i ponovo izbijati naknadno ili se intenzivirati uslijed vanjskih podražaja, kao što su pothlađivanje, boravak na jakom suncu, trljanje, a također i uslijed intenzivnije fizičke aktivnosti i emocionalnog stresa.

Dok je osip karakterističan za djecu, kod odraslih osoba puno se rjeđe javlja. Kod njih se češće javljaju bolovi u zglobovima (artralgija) i upala zglobova (artritis). Bolni, otečeni i ukočeni zglobovi prisutni su u čak 60 % oboljelih odraslih osoba, naročito žena. Artritis se javlja simetrično, a najčešće su zahvaćene šake i stopala, zatim ručni zglobovi, gležnjevi i koljena. Kod djece se simptomi zahvaćenosti zglobova javljaju u manje od 10 % oboljelih. Artritis najčešće traje od jednog do tri tjedna, ali se može pojavljivati i vraćati još tjednima i mjesecima, te se tada može zamijeniti i s reumatoidnim artritisom.

Oko 20 % oboljelih od infekcijskog eritema ne razvije simptome (asimptomatski bolesnici), ali ipak mogu prenijeti virus drugima.

Osobe s oštećenim imunološkim sustavom ili imunokompromitirani bolesnici (npr. s prirođenom imunodeficijencijom, osobe na imunosupresivnoj terapiji) te bolesnici s kroničnim infekcijama, poput HIV-a, mogu dugo vremena širiti parvovirus B19.

Za koga infekcija parvovirusom B19 može biti opasna i koje su moguće komplikacije infekcije?

Već je spomenuto kako je moguće da se prvi put dođe u kontakt s parvovirusom B19 u odrasloj dobi, što predstavlja poseban problem kod trudnica zbog mogućega transplacentarnog prijenosa infekcije na fetus. Ako trudnica nije preboljela infekcijski eritem i u trudnoći je zaražena s parvovirusom B19, naročito u prvih 20 tjedana trudnoće, to može biti opasno za fetus. U ranoj trudnoći infekcija može dovesti do spontanog pobačaja, a u drugom tromjesečju može uzrokovati tešku fetalnu anemiju i fetalni hidrops, odnosno nakupljanje tekućine u tijelu fetusa te intrauterinu smrt. Međutim, kod većine trudnica koje se zaraze tijekom trudnoće, ona ipak bude urednog tijeka, a djeca koje se rode nemaju nikakve posljedice na rast i razvoj.

Infekcija parvovirusom B19 također može biti opasna kod djece i odraslih koji boluju od hemolitičke anemije (anemija srpastih stanica, talasemija, sferocitoza) kod koje postoji povećana razgradnja eritrocita. Takve osobe mogu imati prolaznu aplastičnu krizu koja je posljedica razmnožavanja virusa u stanicama crvene krvne loze (eritrociti), što dovodi do njihova razaranja. Prezentira se izrazitom slabošću i bljedilom kože. Također, može biti praćena i zahvaćanjem drugih krvnih loza (trombociti i leukociti) s posljedičnom trombocitopenijom i leukopenijom. Aplastična kriza može nastati i kod djece nakon transplantacije koštane srži i solidnih organa te djece na imunosupresivnoj terapiji i kemoterapiji, a koja se zaraze parvovirusom B19.

Prolazna aplastična kriza iznimno se može javiti kod prethodno zdrave djece, a sada inficirane parvovirusom B19. Međutim, u njih će infekcija prije dovesti do akutnog, kratkotrajnog zastoja u proizvodnji eritrocita i smanjenja koncentracije hemoglobina, ali bez razvoja značajne anemije.

Rijetko je parvo B19 infekcija povezana s miokarditisom, hepatitisom, bubrežnom bolesti, vaskulitisom, aseptičnim meningitisom i encefalitisom.

Dijagnoza pete bolesti

Dijagnoza infekcijskog eritema najčešće se postavlja prema kliničkoj slici za koju su karakteristični „ispljuskani“ obrazi i mrežasti osip na rukama i nogama. Kad nam dođe dijete s navedenim osipom, često dobijemo podatak kako je ono prije nekoliko dana imalo blažu vrućicu, žalilo se na glavobolju, grlobolju, bolove u mišićima ili sekreciju iz nosa.

Konačna, tj. etiološka dijagnoza može se postaviti dokazivanjem protutijela na parvovirus B19 (serologija) ili rijetko dokazivanjem virusne DNA (PCR). Dokazivanje protutijela (IgM i IgG) na parvovirus B19 češće se koristi u trudnica u kojih se sumnja na infekciju.

Koje bolesti treba razlikovati od pete bolesti?

Infekcijski eritem treba razlikovati od drugih osipnih bolesti kao što su egzantema subitum ili trodnevna vrućica, šarlah, rubeola, ospice, također i toksoalergijskog medikamentoznog osipa te osipa u sklopu imunološki posredovanih bolesti.

Liječenje pete bolesti, prognoza i prevencija

Bolest je većinom blagog tijeka i spontano prolazi za jedan do dva tjedna, stoga nije potrebna nikakva specifična terapija. Liječenje je simptomatsko. U prvoj fazi bolesti, za vrijeme trajanja općih simptoma, preporuča se snižavanje povišene tjelesne temperature paracetamolom ili ibuprofenom te povećanje unosa tekućine. U drugoj fazi, kada izbije osip, djeca su dobroga općeg stanja i nisu potrebne nikakve posebne mjere. Oboljelima s bolnim i otečenim zglobovima može se dati nesteroidni protuupalni lijek (ibuprofen).

Prolazna aplastična kriza liječi se transfuzijama krvnih derivata u imunokompetentnih bolesnika, a u onih s oslabljenim ili oštećenim imunosnim sustavom mogu se dati i imunoglobulini.

U prevenciji širenja infekcije parvovirusom B19 važne su opće higijenske mjere poput redovitog i temeljitog pranja ruku, nedijeljenja pribora za jelo i piće te izbjegavanja bliskih kontakata s oboljelima. Trudnicama, osobama s oštećenim imunološkim sustavom i oboljelima od hemolitičke anemije preporuča se izbjegavanje oboljelih od infekcijskog eritema.

Nakon što izbije osip oboljeli nisu zarazni i mogu se vratiti u kolektiv.

Ne postoji cjepivo protiv parvovirusa B19, a nakon preboljele pete bolesti ili infekcijskog eritema stječe se trajni imunitet.

Za više informacija i pregled vašeg djeteta, javite nam se na telefon: +385 1 619 00 80 ili na mail: upiti@poliklinika-sabol.hr. Za direktne rezervacije kliknite na link.

Autor: Draženka Kranjčec, dr. med., specijalist pedijatrije