Otpust iz bolnice i dolazak nedonoščeta kući

Kada se očekuje otpust iz bolnice?

S obzirom na to da mala i bolesna nedonoščad rođena prije 32 – 34 tjedna gestacije (6 – 8 tjedana prije predviđenog termina poroda) nije spremna za život izvan maternice, njima je potrebna posebna medicinska skrb odmah nakon rođenja. Takva prijevremeno rođena djeca većinom trebaju drugačiju skrb od na vrijeme rođene djece, a to znači da im mogu biti potrebni neki medicinski postupci i pretrage kojima će se omogućiti da lakše prebrode svoju osnovnu bolest – prijevremeno rođenje. Nedonošče ostaje u bolnici obično nekoliko tjedana. Računa se da je to otprilike onoliko tjedana koliko je dijete rođeno prije vremena, a obično dok ne navrši 35 do 37 tjedana tzv. postmenstruacijske dobi (broju tjedana s koliko je dijete rođeno potrebno je dodati dob djeteta u tjednima nakon rođenja).

Pokazatelji da je nedonošče spremno za otpust iz bolnice

Pripreme za otpust nakon poroda velik su događaj za cijelu obitelj. Liječnici će se odlučiti za otpust djeteta iz bolnice kada njegovo zdravstveno stanje bude stabilno, a to znači da:

• je dijete sposobno samostalno disati,
• može održavati svoju tjelesnu temperaturu na sobnoj temperaturi,
• se može samostalno hraniti i da je savladalo dojenje ili drugi način prehrane,
• napreduje na težini nekoliko dana prije otpusta iz bolnice.

Sve poteškoće trebale bi prije otpusta biti riješene, tako da dijete nije više u inkubatoru niti je potrebno dodatno podgrijavanje vanjskim grijačima, ne dobiva kisik i ima odličnu koordinaciju sisanja i gutanja. Velika većina prijevremeno rođene djece bit će puštena kući bez većih zdravstvenih poteškoća tako da će se roditelji biti kadri skrbiti za njih. Roditelji one nedonoščadi kojoj je potrebna posebna skrb bit će prije otpusta djeteta iz bolnice poučeni vještinama koje su potrebne za pružanje te skrbi.

Pitanja prije odlaska iz bolnice

Roditelji jedva čekaju trenutak kada će njihovo nedonošče biti pušteno iz bolnice, jer to znači da su sve tegobe zbog kojih je dijete bilo u bolnici prošle, te da je dijete spremno za odlazak u toplinu vlastitoga doma i obitelji. No kada taj trenutak dođe, mnoge roditelje uhvati panika i strah, jer će konačno samostalno morati preuzeti roditeljsku ulogu i odgovornost za svoje toliko očekivano dijete. Kako bi se taj strah kod roditelja smanjio, sestre i liječnici moraju prije otpusta s roditeljima prodiskutirati o onim pitanjima s kojima će se roditelji u toj novoj situaciji suočiti. Evo samo nekih od pitanja:

• kako brinuti o nedonoščetu kod kuće (hranjenje, prematanje, njega, spavanje, maženje, plač),
• kako znati je li dijete sito, spava li dostatno te, općenito, napreduje li dobro,
• kada je potrebno nazvati liječnika ili bolnicu, te kada je potrebno neizostavno doći u bolnicu,
• je li djetetu potrebno davati lijekove i kako to učiniti,
• kada je potreban kontrolni pregled i koji su mogući razlozi zbog kojih su roditelji zabrinuti, a tiču se djetetova zdravlja.

Preporučljivo je da prije otpusta iz bolnice roditelji prođu kroz školicu roditeljstva tijekom koje će dobiti odgovore na većinu navedenih pitanja, te informaciju o tome kako će ostvariti kontakt sa zdravstvenim osobljem kada kod kuće iskrsnu nova pitanja i dileme, pa čak i strahovi.

Što ako su potrebna neka bolnička pomagala kod kuće?

Rijetko kad nedonošče kod kuće treba pomagala, kao što su naprave kojima se prate njihove životne funkcije (tzv. monitori). Najčešće su to jednostavne naprave kojima se prati učestalost disanja djeteta. Te se naprave nazivaju apneja monitori (apneja je prestanak disanja, monitor je naprava za praćenje). Prije otpusta iz bolnice morate dobiti upute kako ćete koristiti navedene naprave i što ćete poduzeti u slučaju kada monitor alarmira. Najčešće se radi o tzv. lažnim alarmima koji su uzrokovani tehničkim poteškoćama koje najprije valja isključiti i svakako prije bilo kakvih postupaka pogledati dijete.

Vrlo je mali broj djece koja kod kuće iziskuju kisik ili složenije naprave za praćenje životnih funkcija ili stroj za umjetno disanje. U tome je slučaju uz bolničko osoblje potrebno zatražiti pomoć i pedijatara iz primarne zdravstvene zaštite kako bi se navedena potreba uskladila s pravima iz osnovnog zdravstvenog osiguranja. Roditelji su u tim slučajevima dužni proći tečaj osnovnog oživljavanja djeteta kako bi mu do dolaska stručne medicinske pomoći mogli pružiti prvu pomoć kod kuće ako to bude potrebno.

Što nakon dolaska kući?

Prilagodba nedonoščeta i ukućana na novonastalu situaciju kada dijete dođe kući zahtijevat će određeno vrijeme. To je vrijeme različito, pa se može reći da je gotovo nemoguće reći koliko će potrajati. Roditelji su se našli u novoj ulozi kada moraju u potpunosti preuzeti svoju roditeljsku ulogu. Dijete je do otpusta iz bolnice bilo naviknuto na bolničku rutinu, koja će kod kuće biti posve drugačija. Kod kuće su drugačiji zvukovi, okoliš, mirisi i cjelokupna atmosfera. Zbog toga je jako važno da uključivanje roditelja u skrb za dijete počne još u bolnici dostatno rano, kako nakon dolaska kući ne bi jedni drugima bili poput stranaca.

Dijete ima instinktivnu sposobnost upravljanja roditeljskim postupcima pri zadovoljavanju svojih potreba. Pri tome je jako važno da roditelji znaju pratiti svoje dijete, a ne neka pravila, jer svako je dijete jedinka koja je posve drugačija od neke druge jedinke, te neka naučena ili pročitana pravila za njihovo dijete možda neće vrijediti. Stoga je sposobnost promatranja i razumijevanja djetetova „govora“ jako važno, pa čak i presudno za uspostavu međusobnog odnosa djeteta i roditelja.

Odmor danju i noću

Važno je da se dijete tj. nedonošče odmara koliko ono to želi kako bi moglo pravilno rasti i razvijati se. Pri tome je pronalaženje određene rutine i rituala prilično važno kako biste djetetu dali do znanja da je vrijeme za odmor i spavanje, a da će nakon toga ponovno moći kontaktirati s majkom ili ocem. To je podjednako važno tijekom dnevnih razdoblja spavanja i noćnog odmora. Roditelji također moraju biti svjesni da će razdoblje odmora biti to kraće što će dijete biti starije, te će iziskivati sve više bavljenja, igara i pričanja.

Položaj za spavanje novorođenčeta

Danas se preporučuje spavanje na leđima, a ne na trbuhu ili boku, kako bi se smanjila opasnost od razvoja sindroma iznenadne dojenačke smrti (tzv. smrt u kolijevci – nepoznata uzroka). Poznato je da spavanje na leđima ne povećava rizik lošijeg spavanja, zahlikavanja i sl., ipak ta djeca nešto učestalije imaju zaležanu glavicu, o čemu postoje oprečni podaci. Nedonoščad s nekim bolestima pluća mogu zahtijevati spavanje na boku, o čemu ćete diskutirati s liječnikom prije otpusta, no većina ih ipak mora spavati na leđima.

Spavanje na leđima ne znači da dijete ne smije biti na trbuhu. Tijekom dana potrebno je odrediti određeno vrijeme kada će dijete biti na trbuhu u trenutcima kada je budno. Osim položaja pri spavanju, opasnost pojave sindroma iznenadne dojenačke smrti možete smanjiti ako:

• dijete dojite,
• u djetetov krevet (kinderbet) ne stavljate mekane pokrivače, jastuke, velike mekane plišane igračke,
• ne pregrijavate dijete (sobna temperatura za novorođenče kada je obučeno mora biti uobičajena, ne smijete pretjerano oblačiti dijete – koliko slojeva odjeće na sebe, toliko i na dijete),
• ne dozvoljavate pušenje u prostorima u kojima je dijete (stan ili kuća),
• redovito odlazite na liječničke preventivne i druge preglede s djetetom.

Pomoć roditeljima prijevremeno rođene djece

Katkada roditelji trebaju pomoć kod kuće pri preuzimanju roditeljske uloge za nedonošče. U tome slučaju potražite savjet osoba od povjerenja. Katkada su to vaši roditelji, patronažne sestre, a najčešće je to osoblje bolnice u kojoj je nedonošče liječeno. Stoga se nemojte ustručavati nazvati bolnicu čak i u slučaju kada ste svjesni da su vam oni samo „rame za plakanje“. Očito u tome trenutku trebate tu vrstu pomoći i ona vam većinom neće biti uskraćena. U nekim rodilištima postoje i udruge roditelja za pomoć roditeljima prijevremeno rođene djece u kojima ima iskusnih roditelja koji su prošli kroz sličnu situaciju kao i vi, te se katkada dobro obratiti i njima. Stoga kada osjetite potrebu za pomoći:

• razgovarajte s pedijatrom ili sestrom odjela na kojem je dijete bilo liječeno ili pak patronažnom sestrom ili vašim primarnim pedijatrom kada ga izaberete,
• otiđite na sastanak kluba roditelja prijevremeno rođene djece ili nazovite iskusnije roditelje iz kluba koji će razumjeti vaše potrebe i dati vam savjet.

I na kraju…

Došao je trenutak kada ste konačno ostvarili svoj san i vaše je zdravo nedonošeno dijete došlo kući nakon dugog vremena strahova i neizvjesnosti. Ne zaboravite uživati u svakom trenutku ove sreće koju samo katkada mogu ugroziti poteškoće i pitanja koja se mogu pojaviti. Nastojte ih većinu riješiti sami, jer ste posve kompetentni za roditeljsku ulogu. Pri tome ne zaboravite posvetiti malo vremena sebi, svome partneru i starijoj djeci. Uvijek nađite vremena za kavu s prijateljicom, kratku šetnju, trenutke samoće sa svojim partnerom, jer ćete iz ovih sitnih „zadovoljstava“ crpiti snagu za vršenje vrlo teške i odgovorne uloge kakva je roditeljstvo nedonošenog i bolesnog djeteta.

Za više savjeta i više informacija kontaktirajte nas na telefon: +385 1 619 00 80 ili putem maila: upiti@poliklinika-sabol.hr.

Autor: dr. Milan Stanojević