EEG u spavanju ili EEG u budnosti – zašto neuropedijatar traži oboje

EEG je pretraga koja ispituje i bilježi električnu aktivnost mozga. Mozak je stalno aktivan, no njegov način rada značajno se razlikuje u budnosti i u snu. Upravo ta razlika može biti ključna za detekciju specifičnih promjena pomoću EEG-a na temelju kojih će se postaviti ili isključiti neka dijagnoza. 

Za potrebe pretrage često se traži i deprivacija spavanja, odnosno da dijete dođe umorno ili neispavano na pregled kako bi se povećala dijagnostička točnost. 

Što se analizira u budnom EEG-u, a što tijekom spavanja te kako pripremiti dijete za pregled – možete pročitati u nastavku.

 

Zašto mozak u snu „priča” drugačije

Na pregledu je neuropedijatar uputio vaše dijete na EEG i rekao da treba doći umorno, po mogućnosti neispavano. Možda ste prvo pomislili „zašto – neće li umorno dijete biti nervozno i teže za snimiti?”

Točno je da je za većinu pedijatrijskih pretraga poželjno da dijete bude odmorno kako bi bi na pregledu bilo što mirnije i suradljivije. Međutim, mozak je specifičan po tome što se njegova aktivnost značajno mijenja tijekom budnosti i spavanja, pa se određene promjene mogu vidjeti samo ili su izraženije upravo u snu ili pri uspavljivanju. 

Zamislite grad iz ptičje perspektive. Danju su ulice pune – promet, ljudi, buka. Noću se sve smiruje i postaju vidljive stvari koje su danju bile prekrivene prometom – npr. puknuta cijev koja curi, ulična rasvjeta koja treperi. Slično funkcionira mozak: u budnosti je „prometno” i neke se nepravilnosti gube u buci. U spavanju ili uspavljivanju mozak se smiruje i te iste nepravilnosti postaju vidljive na EEG-u.

Istraživanja pokazuju da se kod približno 30 % djece s određenim oblicima epilepsije epileptiformne promjene vide isključivo tijekom spavanja. To znači da bi EEG samo u budnosti u velikom broju slučajeva propustio promjene važne za postavljanje točne dijagnoze.

 

Što neuropedijatar traži na EEG-u u budnosti

Budni EEG pokazuje osnovnu aktivnost mozga koja odgovara stanju pažnje, obradi informacija i reakciji na okolinu. Promatra se organizacija, frekvencija i amplituda moždanih valova, simetričnost aktivnosti lijeve i desne strane mozga te reaktivnost – kako se osnovna aktivnost mijenja s obzirom na podražaje. Tri su najčešća podražaja koja se koriste tijekom snimanja: 

• dijete otvara i zatvara oči
• bljeskajuće svjetlo (npr. lampa koja treperi različitim brzinama)
• hiperventilacija (dijete duboko i ubrzano diše oko 3 minute)
• (ponekad) iznenadni zvuk

Navedene su metode bezopasne i njihova je svrha „aktiviranje” ili otkrivanje abnormalnosti. Čak i ako se tijekom snimanja ne zabilježi sam napadaj (npr. epileptički), promjene u osnovnoj aktivnosti mozga mogu ukazivati na razvojne poteškoće, upalne procese ili metaboličke poremećaje.

 

Što neuropedijatar traži na EEG-u u spavanju

Mozak tijekom sna mijenja svoju električnu aktivnost, stoga EEG u spavanju omogućuje otkrivanje poremećaja koji su u budnom stanju „skriveni”. Tako se npr. kod neke djece napadaji događaju samo noću, pa ih budni EEG ne može zabilježiti. Ako dijete pati od poremećaja spavanja, EEG pomaže u dijagnostici apneje (prestanka disanja), narkolepsije ili noćnih strahova. 

EEG u spavanju obvezan je kod novorođenčadi, dojenčadi i male djece zbog nemira i nesuradljivosti.

Dok dijete spava, na EEG-u se prati:

• prolazi li dijete kroz normalne stadije sna
• pojava skrivenih epileptičkih zbivanja
• simetrija aktivnosti lijeve i desne strane mozga
• budi li se dijete prečesto
• pokreti tijela (video-EEG)

Za EEG u spavanju nije ključno samo spavanje, nego i trenuci prijelaza iz budnosti u san – tzv. faza uspavljivanja. To je međustanje kada se mozak nalazi u stanju visoke električne nestabilnosti. Mnogi oblici dječje epilepsije izrazito su vezani uz promjenu stanja svijesti te se napadaji najčešće događaju upravo u trenutku uspavljivanja ili u trenutku buđenja, a ne nužno dok dijete čvrsto spava. Kod djece je taj prijelaz posebno važan jer je mozak u razvoju a tranzicije u san „življe” su. Zbog toga se često ciljano planira uspavljivanje tijekom snimanja uz nužnu deprivaciju sna prije pregleda.

 

Deprivacija spavanja – zašto neuropedijatar traži da dijete dođe umorno

Deprivacija spavanja podrazumijeva namjerno uskraćivanje ili vremensko skraćivanje sna. To znači da će roditelj nastojati da je dijete dovoljno pospano da zaspi tijekom snimanja, a način će ovisiti o dobi.

• Kod dojenčadi (do 12 mjeseci) cilj je prirodno uspavljivanje u vrijeme pregleda, pa se pregled planira u vrijeme kada dijete prirodno spava, dijete se probudi nešto ranije ili se preskoči jedno dnevno spavanje. 
• Maloj djeci preporučuje se kasno lijeganje ili buđenje nekoliko sati ranije nego što je uobičajeno.
• Kod veće djece i adolescenata ponekad se radi gotovo potpuna deprivacija – vrlo malo sna ili neprospavana noć.

Zašto je to važno?

1. Praktični razlog: umorno dijete lakše i brže zaspi na pregledu.
2. Dijagnostički razlog: neispavanost je blagi „stres” za mozak koji može pojačati epileptiformnu aktivnost i učiniti je vidljivijom na snimci. To povećava dijagnostičku osjetljivost pretrage, odnosno smanjuje rizik od lažno negativnog nalaza.

Dakle, iako buditi dijete usred noći ili ga držati budnim može biti mučno, svrha daleko nadilazi tu prolaznu nelagodu. Pravilna priprema olakšava tijek pretrage te povećava mogućnost da EEG zabilježi promjene koje se u uredno naspavanom i budnom stanju možda ne bi vidjele.

 

Video-EEG – zašto je istovremeno snimanje ponašanja važno

Video-EEG podrazumijeva da se dijete snima kamerom dok se snima EEG. Takvo je praćenje „zlatni standard” u dijagnostici epilepsije kod djece jer istovremeno bilježi električnu aktivnost mozga te ponašanje i pokrete djeteta na videosnimci. 

EEG videosnimanje omogućuje liječnicima da točno povežu neobične pokrete ili trzaje s istovremenim promjenama u moždanim valovima. Također omogućuje razlikovanje epileptičkih napadaja od neepileptičkih stanja koja im nalikuju, poput tikova ili noćnih strahova.

U Poliklinici Sabol radimo video-EEG snimanja u dva laboratorija u budnosti i spavanju, a isti tim koji prati dijete interpretira nalaze.

 

Kako rutinski EEG izgleda korak po korak – budni i spavajući dio

Za potpuniju sliku pretrage u nastavku možete doznati kako izgleda postupak korak po korak:

1. Dolazak: Dijete dolazi umorno (prema uputama neuropedijatra). Roditelj je cijelo vrijeme prisutan.
2. Početak pregleda: Tehničar postavlja mrežastu kapu s elektrodama na djetetovu glavu i učvršćuje ih gelom. Taj postupak traje nekoliko minuta i ne boli – jedino što će dijete osjetiti jest dodir elektroda na glavi. 
3. Budni dio: Dijete sjedi ili leži. Snima se osnovna aktivnost mozga. Tehničar izaziva određene podražaje: otvaranje/zatvaranje očiju, duboko disanje i bljeskanje svjetla. Ovaj dio traje oko 15-20 minuta.
4. Prijelaz u san: Dijete se udobno smjesti, ugasi se svjetlo, a roditelj može ostati uz njega. Umorno dijete obično zaspi unutar 10 – 20 minuta. EEG snima prijelaz u san.
5. Spavajući dio: Snimanje se nastavlja dok dijete spava. Trajanje ovisi o onome što neuropedijatar treba vidjeti – obično 15 – 30 minuta spavanja.
6. Završetak: Dijete se probudi, skida se kapa i gel se obriše. Kosa može ostati ljepljiva, što se lako ukloni vodom kod kuće.
7. Rezultati: Neuropedijatar analizira zapise te u dogovorenom roku roditelji dobiju nalaz i daljnje upute.

 

Česta pitanja